Zapis

U petak, 21.veljače 2003, na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu održano je predavanje Parveen Adams: Umjetnost i afekt. Organizator je predavanja Što, kako i za koga/WHW, Zagreb, Arkzin com.munications, Zagreb, Akademija dramske umjetnosti Zagreb, u sklopu projekta Ljiljane Filipović Psihoanaliza i dramski tekst. Parveen Adams oblikuje poslijediplomski program na Psihoanalitičkim studijama na Sveu- čilistu Brunel, Velika Britanija. Jedna je od utemeljiteljica i urednica časopisa m/f od 1978. do 1986. godine. Uredila je (s Elisabeth Cowie) zbornik The Woman in Question (MIT), te posebno izdanje časopisa October o umjetnosti i psihoanalizi. Njezina knjiga The Emptiness of the Image objavljena je 1996. godine (Routledge). Najnoviji zbornik koji je uredila je Art: Sublimation or Symptom (Other Press). O Cronenbergovom filmu Crash napisala je tri ogleda, analizirajući različite aspekte filma. Njezin ogled The Smell of A Murderer: Siuskinds Perfume bit će objavljen u Cardozo Law Review. Predaje humanistič ke znanosti u okviru London Consortiuma, te je članica Centre for Freudian Analysis and Research. Glavni ulog u lakanovskoj teoriji afekta jest odnos označitelja i tijela. Taj je odnos ključan u mjeri u kojoj tijelo ne postoji neovisno o označitelju. Označitelj omogućuje da jouissance (užitak) počne kolati tijelom; označitelj postaje tijelom i to zovemo otjelovljenjem. Otjelovljenje može, naravno, biti realno, imaginarno ili simboličko. Takva teorija afekta omogućava nam da shvatimo kako jouissance osvaja tijelo, te pod kojim je okolnostima moguće nositi se s jouissance-om i utjecati na promjenu u tom tijelu. Psihoanaliza je praksa par excellence koja nastoji utjecati na otjelovljenje, te to čini na razini realnog otjelovljenja. Teza Parveen Adams jest da isto vrijedi i za umjetnost koja djeluje na razini realnog. Detaljnom analizom radova Thomasa Demanda i Hiroshija Sugimotoa predavanje je pokazalo da umjetnost može rasplesti značenje, ostavljajući mjesto za nova otjelovljenja. Osim toga, predavanje se detaljno bavilo videoradom Eije-Liise Ahtile The House, koji se sastoji od tri videoprojekcije. Koristeći Lacanovu ideju sinthoma, Parveen Adams identificira odnos spram realnoga u umjetnosti, koji je prilično različit od onoga kojim psihoanaliza tradicionalno barata. Predavanje su omogućili British Council, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture RH i Ured za udruge Vlade RH.