Zapis

Ovih je dana Biljana Čakić Veselič primila godišnju Nazorovu nagradu za dokumentarni film Dečko kojem se žurilo, potresnu priču o potrazi autorice za bratom poginulim u Domovinskom ratu. Time se ovaj film, u produkciji nezavisne produkcije Factum, dobitnik niza nacionalnih i internacionalnih nagrada i prikazana na desetak svjetskih festivala te hrvatski kandidat za dokumentarni Oscar, nedvojbeno uvrstio među najbolje i najnagrađivanije hrvatske dokumentarce posljednjeg desetljeća. Nažalost, hrvatska ga javnost, premda je prve nagrade (uključujućiu Grand prix, te nagrade za najbolju režiju, film i sl.) dobio na Danima hrvatskog filma u ožujku 2001., još nije imala prilike vidjeti. Hrvatska ga televizija još, kao uostalom ni ostale filmove iz prošlogodišnje i ovogodišnje Factumove produkcije, jednostavno - nije prikazala. Prikazala ga je, međutim, nezavisna televizija B92 u Srbiji i Crnoj Gori, a upravo je potpisan i ugovor za međunarodnu distribuciju. Na taj se način nastavlja praksa u kojoj je moguće da, unatoč činjenici da je Factum na Danima hrvatskog filma dva puta za redom proglašen najboljom producentskom kućom, unatoč mnogobrojnim domaćim i stranim nagradama, sudjelovanjima na festivalima i sl., Dokumentarna redakcija HTV-a nikad nije prikazala ni jedan od četrdeset Factumovih filmova. Naravno, nije ni sudjelovala u proizvodnji ni jednog od njih, premda je obvezna, po hrvatskim i međunarodnim propisima, komisionirati određen broj filmova od nezavisnih producenata. Sve projekte nuđene od Factuma jednostavno je - ignorirala. Posebno je zanimljivo da, premda je između HTV-a i Factuma potpisan sporazum o prikazivanju deset sati programa u 2002. Godini, ništa od toga nije realizirano, a Dokumentarni program i dalje prikazuje amaterske putopise i filmove u kojima se promiču, u suvremenom civilnom društvu, nezamisliva stajališta. Očigledno je da Doklumentarni program vode ljudi koji u prikazivanju kvalitetnih filmova nezavisnih producenata vide neželjenu konkurenciju te bez problema ignoriraju uzuse pa i propise koji vrijede za sve europske javne televizije. Na kraju, želimo javno upitati - kako je moguće da se i nakon svih zaklinjanja u javnu televiziju dopušta da privatni interesi, poslovni animoziteti i političke preferencije određuju program koji plaćaju hrvatski pretplatnici? prof. Nenad Puhovski programski direktor Factuma