Moja glavna želja i potreba bila je kamera koja nudi svijetlo tražilo kako bih u mračnim uvjetima mogao što lakše nadzirati izrez kadra. Nisam želio koncentraciju trošiti na traženje rubova kadra u mračnom tražilu, a pozornost sam ponajprije htio zadržati na osvjetljenju.
Na raspolaganju sam imao kameru Arriflex 535 B s priborom i spomenutim setom objektiva. Ta kamera pripada generaciji tehnološki vrlo razvijenih kamera s kojom je razvijen i nov, bitno svjetliji sustav tražila, s novim mutnim staklima. U kombinaciji s objektivima velikog otvora kakve sam imao pružila mi je potpunu kontrolu slike u jako mračnim uvjetima, gdje sam se još pomagao Arriglowom. Taj uređaj uporabom boje posvjetljuje izrez i centar kadra. Proizvođač obično nudi izbor od nekoliko boja: crvena, narančasta, zelena i žuta. Takve boje najbolje ističu izrez pri gledanju tamnih pozadina. Zbog veoma niskih temperatura koristio sam se grijačem tražila jer se tražilo zbog mojega disanja stalno zamagljivalo.
 |
| Kadrovi snimani na Peristilu |
Moja druga potreba bila je izmjenjiva brzina, i to u dvije varijante, 25 i 33 kvadrata u sekundi. Brzinom od 25 slika u sekundi koristio sam se kao standardnom u svim dijaloškim scenama, dok sam brzinu od 33 slike u sekundi primjenjivao u nekim kadrovima gdje glumci hodaju sami gradom, a u kojima nema vidljiva izgovaranja teksta. Slika djeluje sasvim normalno jer je to minimalno usporenje koje većina ljudi ne zapaža. Ipak, osjećaj kretnje postaje 'mekši' i uvijek mi daje osjećaj jačega fokusiranja na glumca.
Tom brzinom koristio sam se i pri snimanju kadrova gdje kamera leti nad gradom. Usporavanjem želio sam dobiti bolji osjećaj letenja.
Brzina od 33 slike u sekundi može stvarati problem u radu sa HMI-rasvjetom, pogotovo ako se balasti10 ne mogu rabiti za podizanje frekvencije, što se naziva flicker free11. Taj problem riješili su proizvođači kamere jer preciznom elektronskom kontrolom brzine kamera može raditi 33.333 slike u sekundi. Kada se snima tom brzinom, izbjegava se problem nejednolika rada HMI-rasvjete.
Ovaj model kamere nudi i izmjenjiv sektor12 od 11° do 180°. Želio sam ga primijeniti u sekvencama snimanim na Peristilu postavljajući sektor na 45°. Skraćivanjem ekspozicije snimanja s 1/50 sekunde na 1/200 sekunde dobio bih oštrije zabilježen pokret. Primjenom kraće ekspozicije slika bi pri snimanju pokreta izgledala istrzano, pokreti bi tako dobili agresivniji i življi dojam. Tako bih pojačao dinamiku kretanja reflektora kao što su skeneri13 i stroboskopi14, kao i kretanje ljudi i kamere.
Izmjenom sektora sa standardnih 180° na 45° želio sam dodatno istaknuti Peristil kao jedini 'živ' i osvijetljen novogodišnji objekt filma. Nažalost, nisam imao dovoljan intenzitet svjetla za takav postupak. Postavljanjem sektora na 45° morao bih kompenzirati ekspoziciju i otvarati dvije blende, a uporabom umjetne rasvjete uračunavao bih i pad osjetljivosti od dvije trećine blende. Postići razliku od gotovo tri blende bilo je nemoguće.
Veliki tehnički problem u snimanju bio je neravnomjeran odljev emulzije ili ugađanje vratašaca kamere na ovaj negativ. Osobno više sumnjam na ono prvo. Nakon svake izmjene role vratašca kamere morala su se čistiti zbog velike količine prljavštine nastale krzanjem rubova i perforacije te neravnomjerno odljevene emulzije. U usporedbi s današnjim materijalom negativ je pri dodiru djelovao kruto. Pri izrazito niskim noćnim temperaturama i uz buru koja nas nije štedjela u hladnoj veljači, krutost negativa povećavala se i pucala je baš svaka rola filmske trake.