Zamisao je bila da se film snima u formatu5 2,35:1 i na tome su ustrajavali redatelj i producent. Producent je ustrajavao zbog svoje privrženosti američkim (holivudskim) produkcijama, koje uglavnom i snimaju u sinemascopskom6 formatu. Tvrdio je da filmovi snimljeni u takvim formatima djeluju ozbiljnije i da su konkurentniji na tržištu. Svoju veliku želju realizirao je kupnjom anamorfotskih objektiva7, nudeći mi ih kao najbolji mogući izbor za ovaj film.
Takvim formatom redatelj je htio naglasiti labirint uskih uličica, mjesta gdje se kreću i borave protagonisti filma. I sam mislim da bi velika širina formata omogućila uskim ulicama da dominiraju nad našim osamljenim likovima. Vjerujem da bi se tako stvorio jak osjećaj klaustrofobije. Moja jedina dvojba oko takva formata bilo je kadriranje i postava svjetla kod širokih planova u uskim i niskim interijerima.
 |
| Širokokutni objektiv (total ulice) i uskokutni objektiv (krupni plan) |
No, kako je producentska kuća potpisala ugovor s Hrvatskom televizijom, morao sam pristati na rasvjetu koju su ponudili. Zbog prijašnjih iskustava u radu s njima, znao sam da ne mogu računati na veliku količinu rasvjete, kao ni na njezinu snagu. Unaprijed mi je rečeno da ću imati jedan HMI8-reflektor snage 6 KW. Tražio sam objektive velike svjetlosne moći radi postave svjetla u noćnim totalima s jednim jakim reflektorom. Računao sam pritom i na izrazito skučene interijere, gdje sam odlučio rabiti fizički manje, ali zbog toga i snagom slabije svjetiljke.
Iskustvo mi je govorilo da će u takvim slučajevima otvor blende objektiva biti oko 1:2. Jedini razlog zbog kojega sam odbio snimanje s anamorfotskim objektivima bila je njihova slaba svjetlosna moć. Kompromis smo pronašli u formatu super 359 u kojem sam mogao zadržati isti format slike, a pritom se koristiti objektivima velike svjetlosne moći. Na raspolaganju sam imao Zeissove objektive high-speed otvora 1:1.4, s druge strane Arriscopeove anamorfotske objektive otvora 1:4. Zeissove objektive imao sam u rasponu od 14-135 mm, ukupno osam objektiva, dok sam kod Arriscopeovih objektiva mogao računati na set od pet objektiva bez jakih širokokutnih i uskokutnih objektiva. Zoom-objektive nisam imao u ponudi, no na njima nisam ni ustrajavao upravo zbog nedovoljno velikih otvora blende kao i kod anamorfotskih objektiva.
Nakon odgledane probe snimljene u formatu super 35, odlučio sam da u njemu ne snimamo. U tom formatu slika je dužinom proširena na prostor tonskoga zapisa, ali je njezina visina jako mala. Tim postupkom izrađuje se od negativa internegativ na kojem se slika komprimira na način kako to rade anamorfni objektivi, slika se dodatno uvećava da bi se u izradi internegativa došlo do željena formata. Kod negativa Orwo takvo je povećanje stvaralo velike probleme, jer se dodatno povećalo ionako veliko zrno. Došlo je i do velikoga gubitka oštrine, koji se činio kao tehnička greška.
Producent, redatelj i ja zajednički smo odlučili da ćemo snimati u standardnoj 35 milimetarskoj tehnici i 1.85:1 formatu. Tako se slika neće podvrgnuti nikakvim dodatnim uvećavanjima i zadržat će maksimalnu kvalitetu. Takav je format zbog tehničkih problema s negativom izabran kompromisno kao najširi mogući.
Uporabom širokokutnih objektiva želio sam uskim i visokim ulicama povećati dubinu. U kranskim pokretima kamere koristio sam se isključivo 14-milimetarskim ili 18-milimetarskim objektivom. Velika prednost standardne sferne optike nad anamorfotskom upravo jest izbor takvih širokokutnih objektiva. Snimajući iz razine očišta, u scenama dok se kamera i glumac kreću ulicom, koristio sam najčešće 25-milimetarske ili 35-milimetarske objektive. Uoči sama snimanja razmišljao sam o primjeni širokokutnih objektiva i za takve kadrove. Ipak, izbor objektiva ovdje je bio uvjetovan postavom svjetla i tračnicama fara koje su glumci morali skrivati tijelima. Snimajući te kadrove uvijek sam imao stražnje svjetlo iznad gornjega ruba kadra, zbog čega sam stalno provjeravao da li je leća dobro zaštićena sjenilom od upadnoga svjetla. Zeissovi high-speed-objektivi iznimno su osjetljivi na upadno svjetlo.
Uskokutne objektive, kao što su 50, 85, 100 ili 135-milimetarski, rabio koristio sam najviše u krupnim planovima, u kojima sam dodatno odvajao glumca oštrinom iz pozadine. Često sam se njima koristio i na mjestima gdje sam imao problema s osvjetljavanjem velikih površina u dubini. Tu sam uporabom uskokutnih objektiva perspektivno 'zbijao' prednji plan s dijelom dubine koji sam mogao dobro osvijetliti.