Već sam nekoliko puta u prethodnom tekstu naglasio kako je hrvatski eksperimentalni film ponikao iz amaterskih filmskih krugova pritisnutih iznimnom produkcijskom oskudnošću. Tematika koju su obrađivali u mahom dokumentarnim filmovima nije se doticala provokativnih područja, koja su zaokupljala mlađe autore, mahom studente. Filmske forme kojima su težili bile su dosta udaljene od bilo kakvih alternativnih i kasnijih eksperimentalnih promišljanja.
Kada su ti mlađi autori željni provokacija uspjeli ostvariti pravo na autorski rad, financijska oskudica postala je teško premostiva prepreka. Jeftina kamera i filmska vrpca bile su jedina tehnička sredstva, pa se rad sa svjetlom, kao komponentom filmske cjeline koja može imati narativnu i sugestivnu funkciju, svodio na izbor najboljega ponuđenog. Neki su se u toj vrsti izbora snalazili bolje, a neki nikako nisu uspijevali postojeće svjetlo postaviti u željeni izražajni kontekst.
Splitska autorska scena nekako je koncepcijski najjasnije i najtočnije pristupala rješavanju tog problema. Predvođeni dvojicom iznimnih snimateljskih imena, Antom Verzzotijem i Andrijom Pivčevićem, te kompletnim autorom Ivanom Martincem, splitski autori stvaraju izniman snimateljski opus, u kojem se osobito ističe rad u postojećim, odnosno zatečenim svjetlosnim uvjetima. Brojni su primjeri kojima bi se mogla poduprijeti ta činjenica. Filmovi splitskih autora koje sam već spomenuo u nekim drugim kontekstima ističu se i po izboru idealnih svjetlosnih situacija za pojedine željene ugođaje, no među dojmljivije svakako valja uvrstiti film Mrtvi dan Ivana Martinca i snimatelja Mihovila Druškovića, koji difuznim svjetlom u interijeru kavane, ili u lunaparku na gradskom trgu, jednako dojmljivo stvara sumorni ugođaj filma. Interijer bogat kontrasvijetlom koje opisuje skupinu mladića u gradskoj kavani prethodi tjeskobnim slikama pustog i tužnog dana. Riječ je o antologijskim prizorima hrvatskog eksperimentalnog filma.
 |
| Multiplication, Milan Bukovac, 1994. |
Snimatelji eksperimentalnih filmova koristili su se svjetlom na izvorne i posebne načine, no, po meni, najoriginalniji i u kontekstu analize fotografije u eksperimentalnom filmu nezaobilazan jest video Multiplication jednog od najvažnijih hrvatskih eksperimentatora mlađe generacije - Milana Bukovca. Multiplication je, u kontekstu promišljanja rada sa svjetlom, zanimljiv upravo zbog toga jer je realiziran bez njega, u potpunom mraku. Bukovac se koristio IC-kamerom kako bi zabilježio vatrogasnu vježbu prigodom koje dvojica vatrogasaca pod maskama, s bocama zraka na leđima i odjeveni u zaštitnu vatrogasnu odjeću, pokušavaju pronaći put kroz labirint izrađen od metalne konstrukcije omotane željeznom mrežom. Montažno se slika umnožava, multiplicira, pa podržana šumom i ritmičkim ponavljanjem signalnoga tona filmska radnja postaje nestvarna i tajanstvena.
Bukovac gledatelju prikazuje nevidljivo, a prikazivanjem radnje koje ni njezini sudionici u cijelosti nisu svjesni gledatelja stavlja u povlašten položaj. Nedostatak svjetla tako postaje paravan iza kojega Bukovac postavlja gledatelja u ulogu svojevrsna voajera, a aktere u filmu pretvara u atrakciju. Specifična kamera koja ima mogućnost snimanja u potpunom mraku na taj način u ovom filmu postaje jednostran medij koji se dodvorava gledatelju.
 |
| Mrtvi dan, Ivan Martinac, 1965. |
Prve videokamere, slabe svjetlosne osjetljivosti, pa stoga i začudnih rezultata u ekstremnijim, pogotovo kontrasnijim svjetlosnim situacijama, za snimanje u interijeru nužno su trebale dodatnu rasvjetu. Stoga su autori sedamdesetih godina prošlog stoljeća rasvjeti pristupali imajući u vidu njezinu tehničku predispoziciju. To je rezultiralo brojnim svjetlosno neatraktivnim radovima koji su se temeljili na ideji, dok je kvaliteta i sugestivna komponenta realizacije svjetla redovito zanemarivana.
Širom primjenom videa i njegovom dostupnošću situacija se nije bitno promijenila, a apsurdna zanimljivost ponovno dolazi iz kruga autora likovnih korijena. U djelima likovno obrazovanih autora mahom se ignorira svjetlo kao sadržajna i izražajno-sugestivna komponenta slike, pa nerijetko nastaju idejno snažni filmovi i videoradovi diletantske i siromašne izvedbe. A to će obilježiti cijelo jedno eksperimentalno razdoblje.