Više me razloga motiviralo na obradu teme Fotografija u hrvatskom eksperimentalnom filmu i videu, a kao važnije izdvajam tri.
Prvi i najvažniji razlog proširenje je postojećih spoznaja o toj tematici, koje su mi se u trenutku donošenja odluke činile nedovoljnim. Smatrao sam da se kao autor eksperimentalnog usmjerenja, moram što točnije upoznati s poviješću i razvojem hrvatskog eksperimentalnog filma, a posebice sa segmentom filmskoga snimanja, što i jest moj temeljni interes i djelokrug. Potkraj istraživanja ustvrdio sam da količina znanja o hrvatskom eksperimentalnom filmu s kojom sam krenuo i nije bila tako mala.
Drugi je razlog bio osobni poriv za uspostavljanjem sustava, potreba za sistematizacijom postojećih i novootkrivenih podataka, što će mi omogućiti bolje razumijevanje autorskih pristupa, a istodobno pomoći u perceptivnoj diferencijaciji hrvatske autorske eksperimentalne scene.
Treći je razlog želja za novim, analitičkim pristupom hrvatskom filmskom eksperimentu. Naime, premda u cjelokupnoj hrvatskoj filmskoj proizvodnji eksperimentalna produkcija, po mišljenju filmskih teoretičara i kritičara, bezrezervno zauzima visoko mjesto na kvalitativnoj ljestvici, rijetko sam u stručnim publikacijama nailazio na tekstove o eksperimentalnom filmu koji bi detaljnije analizirali filmsku fotografiju. Takvi se tekstovi pojavljuju sporadično, dok se u njima o snimateljskom radu izdvaja tek rečenica, dvije, najčešće u širem kontekstu.