Prvi je kadar i više nego uspješno snimljen, red je na drugom! Naime, kako je prošlogodišnje Kids (do 14 god.) i Teens (od 14. do 17. god.) izdanje Revije amaterskog filma ocijenjeno kao dosta dobro, naši najmađi filmaši opet su se našli u specijalnoj, posebno za njih kreiranoj, kategoriji!
Tako nam se ovogodišnji program gotovo udvostručio — od prošlogodišnjih 25 doguralo se do čak četrdeset filmova, koji su se pošteno raspodijelili između mlađe (15 filmova) i starije generacije (25). O kvantiteti svjedoči i podatak da se ove godine Program Kids&Teens proširio na čak pet dana — od utorka do subote, svakim danom u kinu Central od 15 sati!
Posebno veseli smionost i odlučnost u kreiranju pravih dugometražnih igranih filmova — kao npr. Kota 212, film ratne tematike (”satnik dobiva zadatak da sa šačicom vojnika zadrži brdo na kojem je odašiljac — kotu 212”) autorskoga dvojca — tko se onda uopće usudi reći da je hrvatski film u krizi? Taj samo neka zaviri u školske klupe...
S druge strane, lijepo je vidjeti kako neki redatelji s godinama sazrijevaju i u svom filmskom promišljanju. Tako je na primjer Boris VukovićBobi većdugogodišnji RAF-ov sudionik, čije bi se najnoviji film Rekvijem komotno mogao naći u društvu starijih kolega, pa čak i ’prešišati ih’. A riječ je o autoru koji ima svega petnaest godina!
I na kraju bih izdvojila ne film, nego cijeli projekt. Riječ je o uratku Put stolica skupine učenika iz zagrebačke V. gimnazije, koji ne samo da su snimili predstavu napravljenu prema istoimenom Ionescovu djelu nego su napravili čak tri dokumentarna filma koji se bavi pravim putem Stolica od ideje do finalizacije — motivi, vizija, glumci, kostimografija, scenografija, sudjelovanje na Lidranu... Uglavnom, činjenica je da se svaki od četiri filmića stvarno ne mogu gledati zasebno, nego žive u svojevrsnoj simbiozi u ukupnom trajanju od 55 minuta.
Ovogodišnja je novost i suradnja između kategorije RAF Teens i 12. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva mladeži (Karlovac, 7 — 9. rujna 2007), koja će također biti posebno predstavljena na RAF-u. Naime, dosad je Revija mladeži ponajprije bila usmjerena na klubove i školske družine (dobrim dijelom članice Hrvatskoga filmskog saveza), no karlovački je cilj proširiti sve to i na autore pojedince, koji se većinom pojavljuju na RAF-u. Zato se suradnja RAF-a i Karlovca čini posve logičnom, jer gdje je najbolje ’upecati’ mlade autore nego u Programu RAF Teens? Vrijedi i obrnuta situacija, jer RAF ’pati’ od nedostatka kinoklubaških filmova — među najmlađim filmašima tu su samo Karlovčani i Zaprešićanci, sve ostalo samostalni su autori.
Stoga, s obzirom da su sve kockice više-manje dobro posložene, očekujmo sljedeće godine ne 25, ne četrdeset, nego sto filmova! Jer, kažu, na mladima svijet ostaje!