Slavica Kovač diplomirala je na Filozofskom
fakultetu u Zadru, postavši profesoricom hrvatskoga jezika
i književnosti, radila je u Prezidu, a od 1980. je u Zadru,
u Osnovnoj školi Stanovi, kao učiteljica hrvatskoga jezika.
Mentorica je učiteljima pripravnicima, potaknula je obilježavanje
Dana hrvatskoga jezika i Zadarskih dana medijske kulture,
organizirala i provodila školske susrete Lidrano, vodila
novinarske, literarne i filmske skupine, objavila veći
broj priloga u stručnim časopisima, a kao voditeljica Županijskoga
stručnoga vijeća učitelja hrvatskoga jezika za osnovne
škole organizirala je i mnogobrojne seminare i radionice
za učitelje. Pokrenula je i uređivala školski list Koraci.
Osnovala je i prvu filmsku skupinu u zadarskoj županiji.
Dobitnica je godišnje nagrade Ivan Filipovićza 2003,
a zbog sveobuhvatna odgojno-obrazovnoga rada promaknuta
je u zvanje učitelja savjetnika.
Mirjana Jukić diplomirala je na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu, a već sedamnaest godina radi u Osnovnoj školi
Rudeš u Zagrebu, u neposrednoj i dopunskoj te izbornoj
nastavi, vodi recitatorsku i dramsku skupinu, filmsku i
radijsku radionicu, sudjeluje s učenicima na općinskim,
gradskim, županijskim i državnim natjecanjima i smotrama
Lidrano, a deset godina priprema i vodi Lidrano za zagrebačku
općinu Trešnjevka, sa šesnaest škola. Radi i s učenicima
s poteškoćama u razvoju. Od 1993. mentorica je studentima
Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
te je vanjska suradnica na Učiteljskom fakultetu i voditeljica
vježbi za predmet Metodika hrvatskoga jezika II. Od 2001.
učiteljica je mentorica, a ove je godine predložena za
napredovanje u zvanje učitelja savjetnika.
Godine 2002.
postala je članicom Povjerenstva za borbu protiv raznih
oblika ovisnosti. Od 2003. vodi filmsku skupinu u školi,
a učenički su radovi nastali pod njezinim vodstvom nagrađivani
na revijama u Sesvetama, Zadru, Kutini i Čakovcu, prikazivani
na nekoliko televizijskih programa te na dječjim smotrama
u Estoniji i Finskoj.
Slavica i Mirjana istodobno su višegodišnje polaznice
Škole medijske kulture u organizaciji Hrvatskoga filmskoga
saveza. Pohađale su različite radionice i naučile mnogo
toga što su zatim prenijele učenicima.
Ove su godine Slavica Kovač i Mirjana Jukić krenule u
novo istraživanje i stekle nova iskustva. Napisale su Priručnik za učitelje hrvatskoga jezika u V., odnosno
u VI. razredu osnovne škole. Priručnici su nastali
kao pokušaj olakšavanja rada učitelja pri uporabi hrvatskih
čitanki za V. i VI. razred osnovne škole autora Olge Jambrec
i Ante Bežena. Prilagođeni su HNOS-u, nude teme, prijedloge
godišnjeg plana i programa te izvedbene planove i programe
za nastavu hrvatskoga jezika u petom, odnosno šestom razredu,
popise naslova obvezne i izborne lektire, prijedloge trideset
i pet priprava s mogućim modelima izvedbe nastavnoga sata
književnosti te sedam priprava za nastavu medijske kulture.
Za svaku su nastavnu jedinicu predloženi tipovi nastavnoga
sata, metodički sustavi, nastavne metode, oblici, sredstva
i pomagala.
U Priručniku za učitelje hrvatskoga jezika u V. razredu osnovne škole predloženo
je petnaest sati nastave medijske kulture, a među
njima su nastavne jedinice mediji, filmski
rodovi, stvaranje animiranog filma (s primjerom 1001 crteža Dušana
Vukotića), pa filmovi Gliša, Raka i Njaka Mate Bogdanovića
i Znatiželja Borivoja
Dovnikovića, televizijske emisije, kazalište, tisak, strip te gledanje
i raščlamba vlastitih filmskih uradaka ili uradaka s dječje revije.
Preporuča se gledanje i razgovor o filmovima školske
filmske družine, ukoliko postoji u školi, odnosno gledanje
i razgovor o filmovima s dječjih revija, uz prepoznavanje
filmskih rodova i žanrova.
Petnaest je sati nastave medijske kulture predviđeno
i u Priručniku za učitelje
hrvatskoga jezika u VI. razredu osnovne škole, a
među temama su što je
film: filmska izražajna sredstva-kadar, filmski plan, rakurs, kut
snimanja, pa kazalište, prikazivanje filma Ratovi zvijezda Georgea
Lucasa, tisak-dječji časopisi, prikazivanje filma Povratak Petra
Krelje, filmovi o Kristu, strip i ponovno gledanje i raščlamba
vlastitih filmskih uradaka ili uradaka s revije dječjeg stvaralaštva.
Tu je i napomena autorica: »Ako u školi postoji filmska ili video družina, učenici
će pogledati njihove uratke u protekloj školskoj godini. Ako škola nema takvu
družinu, mogu se pogledati dječji filmovi s revija. Učenici će gledajući filmove
prepoznavati što su naučili o filmu u V. i VI. razredu.«
Praksa prikazivanja učeničkih filmova u školama u kojima
su nastali, a rjeđe i u drugim školama, već postoji. Obično
ovisi o dobroj volji učitelja i profesora te o poznavanju
filmske i videoprodukcije u osnovnim školama. Nažalost,
često o radu u školskim filmskim skupinama pa i o samu
njihovu postojanju ne znaju ni svi kolege voditelja takvih
skupina. O radu u drugim školama zna se još manje. Međusobno
upoznavanje na Školi medijske kulture te sudjelovanje na
revijama dječjeg filmskog i videostvaralaštva tako postaje
gotovo jedinom mogućnošću potpunijeg uvida u rezultate
školskih filmskih skupina. A zatim i u mogućnosti primjene
njihovih radova u nastavi.
Pristupom koncipiranju nastave medijske kulture u osnovnoj
školi i prijedlogom da se, zadržavši klasične filmske naslove
istaknutih i profesionalnih autora u nastavnom planu i programu,
uz njih počnu sustavno koristiti i najbolji radovi samih
učenika, Slavica Kovač i Mirjana Jukić objedinjuju dugogodišnja
promišljanja i spoznaje iz svoga pedagoškog i metodičkog
znanja i iskustva te bogatstvo ideja i smjernica usvojenih
u Školi medijske kulture, s osnovnom svrhom ohrabrivanja
kolega, koji će prihvatiti njihove priručnike i koristiti
se njima u svakodnevnu radu, da budu otvoreni novim i svježim
djelima samih učenika. Ti su radovi po temama, ali i po filmskom
izričaju i pristupu, bliži njihovim vršnjacima, prepoznatljivi,
redovito lišeni dociranja i suhoparnih poruka koje se znaju
naći u radovima odraslih autora. Kombinacija jednih i drugih
tako se čini idealnom u nastavi medijske kulture, pa valja
vjerovati kako će poruke dviju autorica Priručnika, koje
su istodobno i voditeljice školskih filmskih skupina, s golemim
praktičnim iskustvom, biti shvaćene i prihvaćene onako kako
su i zamišljene: kao suvremeni, učenicima i učiteljima primjereni
i prihvatljivi oblik pobližeg upoznavanja s djelima samih
učenika i kao najbolji način širenja medijske, a ponajviše
filmske kulture, među mladim naraštajima.