Zapis

U više nego obilatoj ponudi Internet stranica (poznati www.) očito je da mediji zauzimaju vodeće mjesto, što nije slučaj i na domaćoj Internet sceni. Promotrimo li primjenu Interneta u nastavi medijske kulture možemo zaključiti da Internet predstavlja: a) važno izvorište informacija o : - nastanku filma - teoriji i povijesti filma - filmskim autorima - filmskim kritikama - knjigama, časopisima i dr. - najnovijim filmovima - metodici filma - o televiziji, videu i DVD-u b) zabavu: - gledanje ulomaka iz filmova, najava filmova (tzv. ''foršpani”) ili filmova u ukupnom trajanju (što sve pretpostavlja veće brzine prijenosa podataka nego što ih trenutačno imaju naše škole). - razni drugi sadržaji (kvizovi, fotografije iz filmova, filmski plakati i dr.) Medijske stranice na Internetu možemo uvjetno podijeliti na: a) informativne (razne vijesti, posjet filmskim muzejima i sl.) b) znanstvene (teorija i povijest filma) i stručne (filmske kritike, o pojedinim područjima filmske djelatnosti, primjerice o snimanju, zvuku u filmu i sl.) c) zabavne (gledanje filmova, slušanje glazbe ili dijaloških scena iz filmova, montiranje filma iz ponuđenih kadrova, izložba plakata, fotografija i dr.) d) komercijalne (najčešče stranice koje uređuju filmski producenti, distributeri ili prikazivači a služe promidžbi novih filmova). Kao i inače na Internetu, i u ovom slučaju uočljiva je dominacija stranica koje su namijenjene odraslima. Za učitelje koji u nastavi Medijske kulture rabe Internet temeljno je pedagoško, metodičko i didaktičko pitanje kako razlučiti stranice po kriteriju kakvoće. Da bi se to provelo nužno je temeljito poznavanje Internet ponude (što pretpostavlja vrsno vladanje tehnikom pretraživanja), a što pak zahtijeva puno uloženog vremena. Među stranicama u Hrvatskoj kojima se na neki način želi olakšati rad medijskim pedagozima je Medijska stranica Učiteljske akademije (http://www. sokrat.uciteljska-akademija.hr/medijska-kultura/ ), a u pripremi je u 2002. godini isto medijska stranica, ali namijenjena djeci koja će sadržavati sve što njih zanima kad je riječ o medijima. Kako je Internet uz ostalo i mjesto razgovora, izmjenjivanja misli i iskustava, stranice mogu postati mjesto susreta medijskih pedagoga koji će iznositi svoje uspjehe i poteškoće u radu, pitati što ih zanima, od praktičnih do teorijskih pitanja, a dječja stranica, nazovimo je sada tako, može se dijelom pretvoriti u poštanski pretinac gdje će najmlađi pisati primjerice o svojem doživljaju filma ili nešto pitati one koji o medijima znaju više. Na taj način Internet, kad je o medijskoj kulturi riječ, osim informacije i zabave, postaje i mali klub ljubitelja medija, odnosno jedna vrst Medijske škole koja traje tijekom cijele godine, kontinuirano medijsko obrazovanje učitelja, nastavak onoga što se tako uspješno njeguje u Trakošćanu.