Pitomača je više od tri desetljeća bila najpoznatije selo
ili malo mjesto na svijetu, zahvaljujući radu Mirka Lauša
i Kinokluba Slavica. Više stotina filmova koje su pitomačka
djeca pod vodstvom Mirka Luša snimila tih godina osvajali
su brojne nagrade i priznanja na najvećim svjetskim smotrama
i festivalima dječjega filma, a Lauš je golemo iskustvo
u radu s djecom nesebično prenosio kolegama i polaznicima
brojnih seminara i filmskih škola.
S odlaskom Mirka Lauša u mirovinu gasi se aktivnost Kinokluba
Slavica, koji ipak formalno nije nikada prestao s radom.
Na dane slave idućih će godina podsjećati tek učionica u
staroj zgradi pitomačke osnovne škole, u kojoj Mirko Lauš
drži pokale, statue, medalje, plakate, stare filmske kamere
i drugu opremu kojom su se članovi Kinokluba Slavica služili
tijekom trideset godina. I knjiga Kinoklub Slavica, koju
je napisao, sabravši u njoj obilje dokumenata i podataka
o slavnih trideset godina rada.
U lipnju ove godine, nakon desetak godina stanke, u Pitomači
je osnovan Foto-videoklub Omega kao svojevrstan nastavljač
rada Kinokluba Slavica, a Mirko Lauš, već vidno bolestan
i slab, sudjelovao je na osnivačkoj skupštini i dao svoju
potporu inicijativi osnivača. Dva mjeseca poslije gospodin
Mirko Lauš umire.
 |
| Mirko Lauš |
U Pitomači je u četvrtak, 24. studenoga 2005, održana skromna
svečanost kojom su članovi obitelji, kolege i prijatelji
Mirka Lauša odali počast njegovu dugogodišnjem radu u osnovnoj
školi i u Kinoklubu Slavica. O Mirku Laušu govorile su Mira
Kermek Sredanović i Vera Robić Škarica, a prikazan je i
četrdesetominutni dokumentarni film Ne živi čovjek samo
o kruhu, autora Zdravka Jakupeca, o životu i djelu gospodina
Lauša. Laušev je otac znao često izgovoriti baš tu rečenicu,
a Mirko Lauš usvojio ju je kao životni moto i nije se nikada
prestao ponašati u skladu s njezinom porukom. Lauš je proveo
najveći dio radnoga vijeka kao profesor hrvatskoga jezika
u Osnovnoj školi Petra Preradovića u Pitomači, i za svoj
je pedagoški i prosvjetarski rad nagrađen između ostaloga
i Filipovićevom nagradom. Bavio se i novinarstvom, otkrivao
mlade talente, posebno u likovnoj kulturi, pisao kritike,
organizirao kazališne predstave. Tih i miran, a iznad svega
uporan, uspio je pokrenuti mnoštvo događanja u Pitomači,
od kojih su neka, barem u sjećanjima njegovih bivših učenika,
školskih kolega, roditelja i svih stanovnika toga podravskog
gradića prisutna i danas.
Ipak, poznavatelji dječjega neprofesijskog filmskog stvaralaštva
najviše ga pamte po Kinoklubu Slavica. Osnovan daleke 1957,
kao Pionirska filmska grupa pri Osnovnoj školi u Pitomači,
pod Lauševim je vodstvom taj amaterski dječji filmski klub
ubrzo po osnutku stao osvajati brojne nagrade i priznanja
na domaćim i stranim smotrama i festivalima dječjega filmskog
stvaralaštva. Po priznanju osvojenu 1963, poznatu kao Kup
Slavica, skupina od 1964. godine mijenja ime i ubuduće djeluje
pod nazivom Kinoklub Slavica. Idućih trideset godina Kinoklub
Slavica postaje domaćim, a sve više i svjetskim središtem
dječjeg filmskog stvaralaštva.
U Pitomači Lauš pokreće i FEDAF, kao godišnju smotru dječjega
filmskog stvaralaštva bivše Jugoslavije, stvara vlastitu
izvornu metodu rada s djecom i nameće se kao nezaobilazni
voditelj brojnih filmskih radionica, autor publikacija i
predavač na medijskim školama na kojima sudjeluju ponajčešće
njegovi kolege, učitelji hrvatskog jezika iz osnovnih škola
širom Hrvatske.
S odlaskom Mirka Lauša u mirovinu dolazi i do sve bržega
zaborava njegova rada i uspjeha. Ponavlja se priča o prolaznosti
slave i sklonosti vlastite sredine da potisne svoje vrijednosti
i velikane i opet utone u sivilo prosječnosti. U nekadašnjem
muzeju Kinokluba Slavica danas je školski frizerski praktikum,
a umjesto filmskih plakata i pokala na zidovima su fotografije
mladih dama s maštovitim frizurama. Ostavština Kinokluba
Slavica sada je smještena u sanducima, u podrumu zgrade,
gdje čeka obećane staklene ormare u kojima bi trebala biti
izložena javnosti, u zgradi škole ili u Gradskom poglavarstvu
Pitomače.
U očekivanju postava stalne izložbe, a na prijedlog gospođe
Vere Robić Škarica, tajnice Hrvatskoga filmskog saveza,
na ovoj je komemorativnoj svečanosti usvojena odluka kojom
se mijenja ime tek osnovanom klubu, pa se sada Foto-videoklub
Omega zove Foto-videoklub Mirko Lauš. Nema dvojbe da je
cijelim svojim životom i radom gospodin Mirko Lauš zaslužio
tu počast i da će pod njegovim imenom djeca i odrasli zaljubljenici
u neprofesijsko filmsko i videostvaralaštvo u Pitomači pokušati
i ubuduće djelovati na temeljima koje je tako uporno i uspješno
gradio tri desetljeća.