english
produkcija
o nama
produkcija
nakladništvo
Hrvatski filmski ljetopis
Zapis
knjige
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 
2015.
80

IZA KAMERE, U PRVOME LICU

Znanstvena fantastika kao filmski realizam

Kako je nastao A. D. A. M.

Iako je pojam znanstvenofantastičnog danas izrazito upitan jer se mnoga istraživanja, tehnološke inovacije i znanstvene konkluzije događaju u realnom vremenu, začudnost i fantastičnost tih fenomena je neupitna i krajnje inspirativna. U kategorijama filmske klasifikacije ovo stanje stvari lako se može tumačiti i kao svojevrsni realizam. Kroz konvergenciju sveprisutnih virtualiteta, imaginacija, interakcija, realnost i simulacija stapaju se u konglomeratu hiperrealnog pri čemu se granice pojmova pretapaju, brišu, a katkad dovode do neočekivanih i teško shvatljivih situacija, događaja i medijskih konstrukata. Znanstvena paradigma, adoracija tehnologije i vjera u napredak prožeti su stanovitim duhovnim osjećajem u svojoj odvojenosti od tradicionalno shvaćenog pojma prirode. Koje su moguće interakcije između znanstvenog i umjetničkog te postoje li mogućnosti prožimanja naoko suprotstavljenih paradigmi, danas je aktualno pitanje, a uz mnoge povijesne primjere, još od renesanse, iznimno je važno od početka 20. stoljeća i prve umjetničke avangarde. Postavljajući konceptualne osnove i predispozicije za filmove, u svom sam radu gotovo uvijek povlačio reference iz istraživačkog i analitičkog konteksta znanosti i tehnologije u svim afirmativnim, ali naravno, i kritičkim aspektima.

Jedna poprilično konvencionalna kratka priča čije sam osnovne parametre preslagivao dulje vrijeme prerasla je u zahtjevan, intrigantan i uzbudljiv projekt pod kodnim imenom A. D. A. M. Eksperimentalni film s dekonstruiranim narativom u tonskom segmentu i totalima pejzaža promatranima satelitskom nadzornom kamerom.


A. D. A. M.

Konkretan poticaj za početak rada na filmu bio je trenutak u kojem sam vidio fotografije Igora Zirojevića koje je snimio u turističke promotivne svrhe. Tu se dalo vidjeti divnih prizora obale koje je snimio vrhunskom opremom, iz malog aviona. Osim što je izniman fotograf, Igor je i strastveni ljubitelj letenja, što ja, iskreno rečeno, nisam. Kada sam mu ispričao svoju priču, rado je pristao sudjelovati u filmu kao snimatelj zračnih fotografija i za otprilike pola godine letio je u Cessni, krilima okrenutima vertikalno prema zemlji, u društvu svog omiljenog pilota. Danima prije polijetanja prošli smo lokacije koristeći Googleove karte i dogovorili se o tome kojim ćemo se vrstama objektiva koristiti za snimanje, s obzirom na specifičnu upotrebu fotografija u postprodukciji. Fotografije su snimljene u velikim rezolucijama od 6K, što nam je uz pomoć softvera Nuke omogućilo animiranje kretanja unutar fotografije. Kroz uporabu fotografija tako velike razlučivosti izrađena je stereoskopska trodimenzionalna slika s vrstom pogleda kojim danas gotovo sigurno raspolažu vojni ili korporacijski faktori. U već poodmakloj fazi rada na filmu otkrio sam sinkronicitet koji je bio pravi test moje intuicije - to je bila činjenica da smo film radili paralelno s posljednjom i najintrigantnijom fazom velikog projekta Rosseta Europske svemirske agencije. Njihova je misija bila vrlo zahtjevno spuštanje robota na asteroid. Tri mjeseca nakon što smo završili audiovizualni uradak, robot-dron Philae uspješno se spustio na asteroid, ali je ubrzo ostao bez solarnog napajanja i mjesecima nije davao znakove ikakve aktivnosti.

________________________________________

Pad je bio silovit i nije jasno zašto se to dogodilo, a vjerojatno se radi o cijelom spletu nesretnih okolnosti. Dron je bio programiran za uspjeh i korporacija je uložila velika sredstva za istraživanje rude koja se može eksploatirati na asteroidu. Xxxxxxxxxxxx xxxxx xxxxxxxxxxxxx xxxxxx xx xxxxxxxx xx xxxxxx xxxxx xxxxxxxxxx. Bilo je puno indikacija da postoji velika količina korisnog materijala, a i asteroid je bio dohvatljiv. Robotika je funkcionirala savršeno, a uređaj je posjedovao potencijal za analitiku i izvođenje zaključaka kakvi do sada nisu viđeni u civilnom sektoru. Xxxxx xxxx xxxxxxx xxxxx xxxxxxxx xx xx Astronautički sektor vodili su iskusni ljudi s višegodišnjim iskustvom u svemirskim agencijama. Usprkos svemu Autonomous Drone for Asteroid Mining (autonomni dron za bušenja na asteroidu) A. D. A. M. je pao natrag na Zemlju. Xxxxxxx xxxxxx xx xxxxx xxx xxxxx xxxxx x xxxx xx xxx xxxx xxxxxxx xxxxxxxxx xxxxx xxxxxxxxx xxxxxxxx xx xx xxxx xxxxx

Od trenutka udara o morsku površinu, iz nepoznatog razloga počinje se pojačavati kognitivna sposobnost stroja, a operateri koji nemoćno promatraju nastavak njegova kretanja po planetu, brzo shvaćaju da on u nekom smislu svjesno odbija komunikaciju. A. D. A. M. djeluje sve autonomnije, ali u konačnici ipak biva nefunkcionalan zbog procesuiranja prevelike količine podataka kojima obiluje ambijent ljudske civilizacije.

_________________________________________

U samo istraživanje umjetne inteligencije, uprkos velikom interesu, nije lako ulaziti, pogotovo ako nemate tehnička predznanja iz područja automatike ili programiranja. Znanstvenici koji razvijaju i prate ovo zanimljivo područje, često su po vlastitom priznanju kontradiktorni, a polemike i teze isprepletene su divergentnim pretpostavkama i uvjerenjima. Različitim problemima u ovom kontekstu treba pristupati interdisciplinarno i oprezno. Želio sam da dijalozi operatera, kao i monolog drona u tonskom dijelu filma ne budu pretjerano eksplicitni te da narativ ima izlomljenu, ne pretjerano preglednu strukturu. Namjera je bila da kroz fragmente tekstova prikupljenih pri istraživanju fenomena umjetne inteligencije, postavim asocijativni niz koji će gledatelj interpretirati ovisno o vlastitoj spremnosti na angažman. Film možete pratiti na skali od deset do sto. Pri vrijednosti deset, možete samo konstatirati da dijalozi imaju neke veze s monologom i dalje lagano uživati u ugođaju ZF filma i ljepoti prizora, bez pretjeranog involviranja u očitavanje sadržaja. Postupno se krećući prema vrijednosti sto, možete hvatati linije priče i dekodirati kompleksnu mrežu odnosa između  operatera i drona u punoj dramatičnosti. Upravo ovaj aspekt otvorenosti strukture smatram važnim i suštinskim za pojam alternativnog ili eksperimentalnog filma. Velika količina teško prohodnih znanstvenotehnoloških termina istovremeno postavlja visoke zahtjeve, ali i oslobađa u svojevrsnom radosnom paradoksu. Složenu konceptualnu osnovu uspješno mi je pomogao ukrotiti prijatelj i kolega Hrvoje Pukšec, koji je kao pravi poznavatelj suvremene tehnologije ali i ljubitelj ZF-a dao velik doprinos uspostavljanju narativne linije filma.

____________________________________________

Grad u svojoj gustoći objekata, kretanja, oblika i materijala, predstavljao je nešto što dron u svojoj determiniranosti nije mogao iskalkulirati. Xxxxx xxxxxxxx xxxxxxx xxxxxx x xx xxxxx Kretanja su postajala sve teža i nakon fascinantnih početnih parametara koje su operateri, prateći ga, mogli očitati, postajao je sve tromiji i nemoćniji u stanju vlastitog Calculusa. Količina podataka koju je trebalo izračunati u određenom vremenu bila je tolika da je upravo to vrijeme bilo nedostatno za rješavanje problema. Xxxxx xxxxxx x xx xxxx xxxxx x xx xxxxx xxx xxxx x xxxxxxx Nezamisliva kompleksnost stvorila je situaciju u kojoj je uređaj nefunkcionalan ili na jeziku bioloških entiteta, mrtav. Xx xxx xxxxxxxxxx xxxxxxx xxxx Kada su japanski kooperanti napokon uključili dronov pogled mogli smo konstatirati samo tužnu činjenicu. Efikasan algoritam rješenja: Nepostojeći.

____________________________________________

Atlas intenzivnih praznih pejzaža, urbanih megastruktura i izgubljenih horizonata u kakofoniji jezika, kodova i premreženih komunikacija, osnova su metafikcije o odnosu čovjeka i stroja. Od reduciranih minimalističkih pejzaža do gustih nepreglednih područja hiperurbaniteta,  animirali smo dronov prolazak kroz naš svijet u svim ekstremima i različitostima. Većina prizora snimljena je iznad otoka Paga, a manji dio u industrijskim zonama gradova Rijeke i Pule. U jednom trenutku veliki produkcijski problem bio je kako pronaći grad koji ima arhitektonski neprepoznatljivu i entropičnu urbanu strukturu. Nakon višetjednog pregledavanja i analiziranja, shvatio sam da jedini grad koji zaista ima to što trebam jest Tokio. Taj impresivan, nasumičan urbanitet producentica Vanja Andrijević pronašla je u web varijanti te smo odlučili kupiti prava za korištenje zračnih fotografija visokih rezolucija. Na Igorovu veliku žalost otkazali smo već gotovo dogovoreni let iznad Rotterdama.


A. D. A. M.

Mario Kalogjera, veliki majstor i moj stari prijatelj, krenuo je u pustolovinu i posao animiranja fotografija te izrade 3D pogleda. Vrlo precizno radili smo na animatiku i montaži kako bismo izbjegli nepotrebna renderiranja dosta teških fileova. Uz prilično korištenje Photoshopa i After Effectsa počele su se formirati sekvence koje su na početku filma sporijeg ritma. Gradacija prema stanju svojevrsne entropije uspostavljana je progresivno i postupno, a kulminaciju je doživjela u snažnoj i gustoj sekvenci montiranoj u jedan kvadrat koja označava konačni overload, preopterećenje ili stanje neučinkovitosti uređaja. Vrlo precizno određivali smo kretanja u vremenu kao i putanje kojom klizi pogled kamere, odnosno satelita. Složenost izrade ovakve vrste filma je i u tome da se više od devedeset posto slike moralo predvidjeti unaprijed.

Iz konačne inačice izbacili smo samo tri kadra, na čemu mi je Mario bio zahvalan, jer je za animatora dosta nelagodna situacija kad nešto radi uzalud, tj. kada se nakon obavljenog posla nešto odbaci kao nepotrebno. Postupci u animaciji su zahtjevni, a vrlo često je riječ o teškom i kompleksnom poslu izrade.

Kontroverza oko stereoskopskog filma česta je i danas. Mnogi smatraju da se u osnovi radi o besmislenoj, gotovo cirkuskoj atrakciji, a negativan stav dosta solidno potkrepljuju i rezultati koje vidimo u srednjostrujaškoj kinematografiji iz holivudskog ambijenta. U ovom filmu posegnuo sam za tom tehnologijom jer sam osjetio veliku priliku za eksperimentiranje koje je kompatibilno sa sadržajem. Prave i snažne, nove filmske atrakcije su moguće, ali je potrebno zakoračiti na terru incognitu, no ondje ništa nije pretjerano sigurno, a često ni udobno.

Svojevrsnu redukciju i svođenje na jednostavne elemente predstavlja i činjenica da su u mnogim kadrovima samo neki elementi slike istaknuti u perspektivu. Time je izbjegnuta često viđena orgijastičnost trodimenzionalnog prikaza efekata, a ostavljena je dimenzija neke vrste hologramskog, haptičkog pogleda. Film se češće i dosta uspješno prikazuje u 2D-verziji, naravno iz operativnog razloga, jer je 3D-tehnika ipak teže dostupna, ali puni dojam i snagu ostvaruje kao stereoskopski DCP film prikazan u kinu. U entropičnom stanju konzumiranja medijskih sadržaja na ekranima malog formata, autor filma dignitet i samopoštovanje ostvaruje tretirajući svoj uradak kao jedinstveno, gotovo ritualno iskustvo, pri čemu je kino ponovno posvećeno i specifično mjesto autentičnog iskustva. Ova ponešto arhaična i modernističko-romantičarska teza postaje ponovno aktualna iz aspekta gotovo mahnitog konzumiranja audiovizualnih sadržaja bez selektivnosti i solidnog razloga.


A. D. A. M.

Dojmljivost i uvjerljivost A. D. A. M.-a, koju su mnogi komentirali, leži i u činjenici da su kao tonski likovi, akteri, bili angažirani izvorni govornici i naši dragi sugrađani, Amerikanac William Linn i Englez Thomas Johnson, pri čemu je Will puno pomogao u završnim artikulacijama kako bi izgovoreno bilo što bliže stvarnim i mogućim reakcijama dvojice operatera koje su odigrali u tonskom studiju Bojana Kondresa. Uz moje nastojanje da budu što hladnokrvniji i gotovo brutalno racionalni, dali su potrebnu razinu mikroemocionalnosti koja ih u pravoj mjeri razdvaja od robotskog monologa gospodina Adama - drona. Uz važnih dvadesetak sekundi sudjelovanja naših japanskih prijatelja, Takashija Makina i Rei Hayame, sastavili smo radio-dramu, uvjerljiv i efektan audio zapis pun tenzije i neočekivanosti. Put za finalni dizajn zvuka i spajanje u cjelinu bio je otvoren. Od samog početka, još puno prije snimanja slike, a referirajući se na tipologiju zvuka koju sam želio u filmu, računao sam na Gideona Kiersa, čovjeka koji je unutar nizozemske medijske grupe Telcosystems kreirao impresivne zvučne ambijente. S obzirom na to da je Gideon i sâm umjetnik zvuka, pustio sam ga da osjeti materijal i sâm reagira na film, tako da uz ponešto osnovnih naputaka nisam želio pretjerano ulaziti u njegov kreativni proces imajući u njega puno povjerenje. Rezultatom sam bio iznimno zadovoljan i upravo u tom aspektu cjelina fantastično funkcionira u kontekstu kinodvorane, na snažnom i kvalitetnom zvučnom sustavu.

Nakon što je dobio hrvatsku nagradu Oktavijan kao najbolji eksperimentalni film 2014. godine, uz kvalitetnu distribuciju Bonobostudija, film se još uvijek prikazuje diljem svijeta na mnogim festivalima jednom-dvaput mjesečno. Jedan od znakovitih nastupa, osim na Be Film Festivalu u New Yorku u travnju 2015. gdje je nagrađen kao najbolji 3D-film, bio je također njujorški festival Imagine Science u listopadu 2015. koji su osnovali znanstvenici kao platformu na kojoj filmski umjetnici inspirativno djeluju na znanstvene ideje. Ta projekcija održala se u legendarnom Anthology Film Archivesu, referentnom i važnom mjestu  eksperimentalnog filma. Prostori konvergencija kreativnih energija velikih su kvadratura.

Vladislav Knežević

Igra preživljavanja u Amazoni, Mertojak
Svidjeti se ili biti svoj

Pregled ostalih članaka u ovom broju...

novi broj
arhiva
suradnici
impressum
Maillot nba pas cher
I thought that after two years, I knew replica handbags that Beatrice was a small gucci replica handbag in Pierre's many hermes replica handbags . I didn't expect it to be handbag replica positive result. Beatrice transformed this "night club little prince" into a happy replica handbags .





















Statistika posjeta