POGLED U ARHIV – VLADO KRISTL

Film treba biti nepotreban, nerazumljiv, neupotrebljiv

Kristl o Kristlu

Krađa dragulja
Vlado Kristl, SFRJ, 1959., boja, 10 min.

Budući da kao emigrant nisam imao pravo izraziti svoje mišljenje, državni službenici, na čelu s onim vandalima i dupeliscima Peruzovićem i Vukotićem, nametnuli su mi službenog redatelja koji je iskidao moj već dovršen film, izbacio sva kritička i osobna razmišljanja te povrh svega dodao banalan tekst. Crteže ipak nije mogao posve izbaciti. Ostao je tek površno skicran torzo, odnosno noge torza.  – Vlado Kristl, 1988.

 Don Kihot
Vlado Kristl, SFRJ, 1961., boja, 10 min.

Radio sam na filmu bez dozvole, u tajnosti, noću, uz pomoć nekolicine prijatelja i direktora prodaje. Otkrili su nas baš kad smo počeli snimati – mene su izbacili, direktoru su dali otkaz, a film su zabranili. Onemogućili su nam svaki doticaj s ljudima iz Oberhausena koji su me tad došli posjetiti u Zagreb. Wehling, Hoffmann, Strobel. Organizatori Filmskog festivala u Oberhausenu slučajno su doznali za postojanje filma i inzistirali su na tome da se pusti u distribuciju, što im je 1962. napokon pošlo za rukom. Prvo sam odnio film na festival u Toursu, odakle sam izbačen jer su u Don Kihotu vidjeli Charlesa De Gaullea, mada sam za vrijeme rada više mislio na Lumumbu. – Vlado Kristl, 1988.

Don Kihot, 1961.

General i pravi čovjek (General in resni človek)
Vlado Kristl, SFRJ, 1962., c/b, 10 min.

Namjeravao sam ostati u Njemačkoj, kad sam dobio ponudu da snimim taj film, uz obećanje da ću imati odriješene ruke. Film je govoro protiv diktature, protiv Titove policijske države. Zaplijenjen je odmah po dovršetku, a sve fotografije i svi dokumenti su uništeni. Službeno sam obaviješten da će sve kopije filma i negativ biti spaljeni. Pobjegao sam u Njemačku. (Godine 1975., Patalas je od Jugoslavije dobio kopiju za Minhenski filmski muzej. Pozvali su me da potvrdim da je riječ o filmu koji sam snimio. Potvrdio sam.) – Vlado Kristl, 1988.

Vlado Kristl u filmu General i pravi čovjek, 1962.

Siromasi (Arme Leute)
Vlado Kristl, SR Njemačka, 1963., c/b, 10 min.

Ovaj je film bio odgovor na uništenje Generala u Jugoslaviji. Budući da prema mišljenju producenta film nije bio pogodan za prikazivanje, Peter Schamoni zgotovio je inačicu s kojom nemam baš ništa, a nazvana je Lonac (Der Topf, 1963) – Vlado Kristl, 1988.

Brana (Der Damm)
Vlado Kristl, SR Njemačka, 1964., c/b, 81 min

Zbog Klugeova huškanja bilo mi je zabranjeno snimati u krugu Visoke škole za primijenjenu umjetnost (Hochschule für Gestaltung, Ulm), na kojoj je i Schleiermacher bio profesor. Schleiermacherov ljubomorno čuvan plan da snime prvo djelo mladog njemačkog filma doveo je čak do toga da nas optuže da smo Reitzu ukrali kamere. Policija nas je stavila u kućni pritvor. Ubrzo potom, huškanje Klugeove grupe dovelo do Schleiermacherove suspenzije sa škole. – Vlado Kristl, 1988.

Prometej (Prometheus)
Vlado Kristl, SR Njemačka, 1966., boja, 10 min.

Prometej je ljudima dao vatru, da im pomogne. Pobunio se protiv bogova. Ljudi, međutim, koriste vatru da bi ubijali. – Vlado Kristl, 1996.

Talijanski capriccio (Italienisches Capriccio)
Vlado Kristl, Italija, 1969., boja, 30 min.

Svatko svakome, i samome sebi, postavlja pitanje o militarizmu. Netko, lijepo odjeven, živi u vodi, a kad iziđe da bi uživao na plaži, skida se do gola. Vraćajući se u vodu, ponovno se odijeva. (Ovo je opis filmskog događaja koji nema veze s njegovim sadržajem. Istinski sadržaj je višeznačan.) Kao prvo, treba otići ondje gdje ne znate ništa ni o komu, snimiti što možete snimiti besplatno, bez plana i spontano. Rezultat će biti nešto što još nije prošlo kroz vašu glavu. Sve ostalo nezanimljivo je i vama i ostalima. Kao drugo, pitanje postupka: snimite film tako da bude posve nepotreban, nerazumljiv, neupotrebljiv, bez ikakvog odjeka.  - Vlado Kristl, 1969.

Film vlasti (Obrigkeitsfilm)
Vlado Kristl, SR Njemačka, 1971., 90 min.

Velik, fantastičan španjolski arhitekt Gaudi, najbolji predstavnik art nouveaua u arhitekturi, umro je ovako: kažu da ga je pregazio tramvaj dok je šetao, skromno odjeven. Bio je jedan od brojnih gradskih siromaha. Jednostavno je ostavljen da iskrvari na rubniku. Srednja klasa i društvo ponašaju se upravo tako. Čovjek treba biti snažan da ne dopusti da ga se pregazi. Ovo smatram svojim posljednjim filmom. Budući da cijeli svijet ima averziju prema suočavanju s tim problemom, nemoguće je pronaći financijsku ili društvenu podršku za nastavak rada. – Vlado Kristl

Tigrov kavez (Tigerkäfig)
Vlado Kristl, SR Njemačka, 1971., boja, 14 min.

Tijekom zbivanja Aumjetnička zona 71 München htio sam izvesti ulične predstave Tigrov kavez i Pljačka banke, još jednom, no sad iskreno. Nije uspjelo. Propalo je na samom početku. Promotori, Mladi socijalisti... odbili su i izbacili neke moje tekstove. Zamislite: 20. je stoljeće, Mladi socijalisti. Štoviše, grad je platio u njihovo ime, odnosno oni mi u ime grada nisu isplatili ni novčića. To me ostavlja bez riječi - kojim su pravom, po kojem načelu tako postupili prema meni? Stoga sam se isključio... Dakle: nitko neće nastupiti. Ta se priča o tigrovom kavezu, posljedično, može vidjeti samo u ovom filmu. – Vlado Kristl, 1971.

Izdajnici mladog njemačkog filma ne spavaju (Die Verrater des Jungen Deutchen Films Schlafen Nicht)
Vlado Kristl, SR Njemačka, 1982., boja, 6 min.

Ključno je pojačati zvuk na najglasnije moguće. Tako da vas zabole uši i glava. To jasno piše na svakoj kutiji. No može se očekivati da će projekcionisti radije čuvati svoju opremu ili da tu uputu neće uzeti zaozbiljno.  – Vlado Kristl, 1988.

 Smrt publici (Tod Dem Zuschauer)
Vlado Kristl, SR Njemačka, 1984., boja, 102 min

Budući da je film pao u ruke izdajnika, postalo je nemoguće snimati filmove. Film je mrtav! Na raspolaganju je samo jedna mogućnost. Uzeti kameru i ostatak materijala, ako ga se uspiješ dočepati, i uključiti snimanje. Bez obzira na to ima li koga ispred ili iza kamere. Pustiš li da kamera snima, bez upletanja, bez ikakvog utjecaja na to što se događa, moguće je ostvariti nešto što se može nazvati novim jezikom. Jer tad ti ne treba demagoška metoda (Helmut Herbst uvijek kaže „pedagoška“) da postigneš cilj – metoda koja je danas obično neizbježna i jednostavno se pojavi kad ljudi stupe u neki odnos. Kako god, postavimo li se prema resursima ljudske izrade (kamera) kao prema sebi ravnima i omogućimo li im kreativnu slobodu, spoznat ćemo pogreške u našoj praksi. U trenu, sve se mijenja. Naša razmišljanja temeljena na postavci odnosa gospodar-rob, bit će korigirana. – Vlado Kristl, 1988.

Škola postmoderne (Die Schule der Postmoderne)
Vlado Kristl, Njemačka, 1990., boja, 15 min.

U tom smislu, postmodernizam se može sagledati i kao sustav, usvojen, prema kojem se mogu graditi kuće, lokomotive, (stvarati filmovi), sve... To nema nikakve veze s umjetnošću. To je tek salonska igra. – Vlado Kristl

Posljednji klon (Der Letzte Klon)  
Vlado Kristl, Njemačka, 1998, boja, 6 min.

Umjetnička akademija u Hamburgu (HfbK) zatire svu umjetnost i sve umjetnike. Čini se kao da se vojna postrojba pripremila za konačno rješenje, izgleda kao da je čitavo čovječanstvo unovačeno da likvidira umjetnost. Je li umjetnost mrtva? Da. Umjetnost je definitivno mrtva. Ljudskom stvoru preostao je samo ja... da ga pokuša klonirati. – Vlado Kristl, 2002.

Svjetski kongres beskućnika (Weltkongress der Obdachlosen)
Vlado Kristl, Johanna Pauline Maier, Markus Nechleba, Carola Regnier, Njemačka, 2003, boja, 5 min.

Delegacije beskućnika umarširavaju sa svih strana svijeta. To je film u kojem se nema što vidjeti. – Vlado Kristl, 2003.

*** ***