61. PULSKI FILMSKI FESTIVAL
(Pula, 12–26. srpnja 2014)

Ljudi su prekomplicirani da bi ih se moglo jasno odrediti

Marta Prus, redateljica i scenaristica kratkoga igranoga filma Pokraj mene (Next to Me)

Ljetos, uoči 61. filmskoga festivala u Puli pročavrljali smo s nekolicinom filmskih autora.

Slovo autora.

Htjela sam prikazati situaciju u kojoj neočekivano saznajemo nešto posve novo o svojim bližnjima koje, mislimo, jako dobro poznajemo. Film nastoji doprijeti do izvora zla i agresije, koji su uvijek najslabije oružje.

Što nam govori naslov Pokraj mene?

Da uz nas žive ljudi koji nam u časku mogu postati neprijatelji.

Što je bila iskra inspiracije?

Moje osobno iskustvo.

Pokraj mene, Marta Prus

Gdje ste snimali? Kada? Koliko dugo?

U poljskome gradu Katowice, prije godinu i pol. Snimanje je trajalo tjedan dana.

Što ste novo naučili snimajući ovaj film?

Svaki me film nauči ponešto o meni, o mojem poslu. Radeći Pokraj mene shvatila sam da se tijekom rada moram distancirati od stvarnosti koja me nadahnula.

Je li kratki film tek korak k dugome ili više od toga?

Teško je odgovoriti na to pitanje prije no što snimim dugi film. Mislim da je struktura kratkoga filma znatno različita od strukture dugoga te da se prema njima valja različito odnositi. U ograničenom vremenu kratkoga filma teško je ispričati priču. Ideja mora biti jasna i mislim da mi je to najteže ostvariti, jer ljudi su prekomplicirani da bi ih se moglo jasno odrediti.

Volite li više režirati dokumentarne ili igrane filmove? A gledati?

Kao redateljica više volim dokumentarce. Emocionalno putovanje je dublje. Mogu učiti o novim svjetovima. U igranome filmu mahom raspolažem vlastitim mislima i najradije se bavim nečime što je za mene bilo nepoznato. Mislim da se u načinu snimanja Pokraj mene vide moji dokumentaristički korijeni.

Kao gledateljica podjednako volim igrane i dokumentarne, no dobre je dokumentarce teže naći.

pitanja postavio J. H., srpanj 2014.

*** ***