SJEĆANJE NA KRSTU PAPIĆA (1933–2013)

Milan Bandić: U službi boljeg i pravednijeg svijeta

Antonio Nuić: Prema želji obitelji g. Papića, posebno prema želji njegove supruge Jadranke Štefanec Papić, riječ dajem g. Milanu Bandiću, gradonačelniku grada Zagreba koji je u ovim teškim trenucima pomogao jako puno.

Milan Bandić: Poštovana i ožalošćena obitelji i rodbino Krste Papića, tužni zbore. Grad Zagreb, hrvatska kultura i hrvatska umjetnost u posljednjih nekoliko godina ostali su bez svojih vrhunskih stvaralaca na polju književnosti, glazbe, likovne i filmske umjetnosti. Smrću Krste Papića grad Zagreb je ostao bez svog časnog i uglednog sugrađanina, a hrvatska filmska umjetnost bez višestruko nagrađivanog filmskog redatelja, velikog redatelja igranih i dokumentarnih filmova.

Postavljajući u centar svoje filmske režije malog i obespravljenog čovjeka, čovjeka koji brani svoje dostojanstvo i žudi za slobodom. Krsto Papić svojim je filmovima osvojio domaću i svjetsku filmsku publiku. Njegovi dokumentarni i igrani filmovi na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima osvojili su prestižne nagrade koje služe na ponos hrvatskoj kulturi i hrvatskoj umjetnosti. Zato mu je 2006. s razlogom i pripala Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo na području kinematografije. Kao vrsni autor žanrovskog filma, svojom filmskom poetikom i ukupnim filmskim opusom potvrdio se kao moderan, suvremen i nadasve društveno angažiran redatelj.

Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj, 1973.

Kao čovjek bio je plemenita i živa osoba, riznica anegdota, čovjek invencije i kreacije, čovjek koji je toliko toga umio ispričati i uraditi, a zbog takvih etičkih i ljudskih vrlina bio je omiljen među glumcima, suradnicima, prijateljima i znancima. Svoj umjetnički dar stavio je, kako je znao reći, u službu boljeg i pravednijeg svijeta. Vjerovao je da tom boljem i pravednijem svijetu može pridonijeti i film doprinijeti. Upravo onako kako je to rekao slavni i nenadmašni američki redatelj Steven Spielberg. Nijedan film, knjiga, ni glazbeni album vjerojatno ne mogu riješiti vodeće svjetske probleme, no to ne znači da ne treba pokušavati. Krsto Papić, do smrtnog časa, ne samo da je pokušavao nego je to uspješno i činio, skoro pa do posljednjeg kadra svog bogatog života.

I na koncu, ožalošćena obitelji, neka vam ne bude mala utjeha, kao što je rekao jedan od najvećih hrvatskih sinova, nobelovac Ivo Andrić: "Rijetki su oni, a to su samo najveći, koji umiru dva puta. Jednom kad fizički umru, i drugi kad umire njihova ostavština." Budite ponosni na Krstu, on nikada neće umrijeti, jer njegova ostavština će vječno živjeti.

Neka mu je slava i hvala.

*** ***