english
produkcija
o nama
produkcija
nakladništvo
Hrvatski filmski ljetopis
Zapis
knjige
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 
2009.
64-65

Anja Šošić: FILM I RAT U HRVATSKOJ
Refleksije jugoslavenskih ratova u hrvatskom igranom filmu

1.1. Vrijeme za...

Oja Kodar, 1993.

Vrijeme za... pripovijeda o odnosu majke i sina u ratnim vremenima. Mariju i njezina mladoga sina Darka brutalne su četničke trupe protjerale iz njihova sela i oni bježe u Zagreb. Dok Marija u bolničkoj praonici pere okrvavljenu odjeću ranjenih vojnika, Darko odlučuje da se protiv majčine volje prijavi na frontu kao dobrovoljac. Dolazi do zamjene i Mariji priopćavaju vijest o njegovoj smrti. Majka zatim kreće na opasan put natrag u rodno selo kako bi tamo pokopala navodno mrtva sina.

Prvi dio filma odigrava se neposredno prije rata. U etnički miješanom selu dva mlada Srbina dolaze kod starog vinara Hrvata kako bi uzeli naručeno crno vino. Vinar odbija plaćanje i vino nudi kao vjenčani dar. Time se etablira kao srdačan i velikodušan karakter, a supruga, koja je kritična prema Srbima i državnoj politici, poslije će ga prekoriti da je naivan.

U duljoj sekvenci zatim su pokazane različite scene najavljena vjenčanja, koje u filmu imaju ulogu da obilježe sliku srpskog mentaliteta. Dvorište je ukrašeno srbijanskim zastavama, svira se i pleše uz narodnu muziku i stalno se iz oružja puca u zrak. Mladoženja i oficir JNA nazdravljaju vinom hrvatskoga vinara i smiju se tomu kako će vinograd uskoro pripasti njima. Usred razuzdane proslave muškarci uza smijeh govore o planiranim ratnim taktikama, dok im konobarica s riječima »Danas svatuj, sutra ratuj!« donosi rakiju. Oficir diže čašu: »Za Jugoslaviju!« — »Za Veliku Srbiju!«, ispravlja ga pravoslavni svećenik.

Uskoro nakon toga muškarci dočekuju transporter koji dovozi svadbene darove: sanduci puni oružja. »Ova noć ima da uđe u istoriju srpskog naroda! A Hrvatsku ima da sredimo dok si reko...« — »...’keks’!«, smijući se jedan mu upada u riječ.

Vrijeme za..., Oja Kodar, 1993.

Istoga dana u jednoj gostionici zabrinuti hrvatski seljani, između ostalih Marija i Darko, razgovaraju o slutnji grozne budućnosti. Dok se izvana mogu čuti pucnji sa srpskoga vjenčanja, jedan gost krčme u raspravi kaže o Srbima: »Oni nisu ovdje da tenkovima brane bratsku, nego jedinstvenu Jugoslaviju. A vidjeli smo što to znači...«. Ozbiljna izraza na licu Darko mu kima s odobravanjem: »Veliku Srbiju...«.

Scena završava polublizim planom Marije koja na televizijskim vijestima gleda tenkove i tiho progovara: »Bože, pa to će se i nama dogoditi...«. Najveći dio prizora tone u crno, osvijetljena je samo Marija; blistavo plave kose i skršenih ruku ona je predstavljena kao svetica — na to ukazuje već i njezino ime. Počinje prijeteća glazba i prizor se polako pretapa u slabo vidljiv pogled na tenk koji se kotrlja ravno u kameru. Slijede prizori rata koji zahvaća selo: kuće u plamenu, tenkovi i vojnici, ljudi urlaju, bježe. I uvijek iznova pijani Srbi koji smijući se i derući ubijaju i siluju i pritom se, čini se, jako dobro zabavljaju.

Podjela na dobre i loše karaktere u filmu Vrijeme za... slijedi isključivo etničke kriterije. Nema ambivalentnih likova6, već je razlikovanje između dobra i zla tako apsolutno i jednodimenzionalno, onako kako to opisuje Daniel Goulding: »Četnici (Srbi) su zli, kao vragovi. Hrvati su gotovo sveci« (Goulding, 2002: 210). »Hrvatska majka« koja se žrtvuje i »hrvatski sin« koji brani domovinu su isti stereotipovi kao i »prljavi, krezubi i odurni četnici« (usp. Visković, 1995: 20). Ponajprije su Srbi u filmu predstavljeni klišeizirano, kao bestidne i izopačene nakaze koje uživaju u nasilju i u njemu nalaze čak i seksualno uzbuđenje7. Time su Drugi, dakle Srbi, dezindividualizirani i konstruirani kao apsolutni, u svojoj uniformnosti gotovo apstraktni objekti mržnje.

Anja Šošić

1. Uvod
1.1. O odabiru filmova i o izboru teme
1.2. O strukturi ovog rada
2. Napomene uz intervjue
3. Balkanski film ili hrvatski film?
4. Napomene uz jugoslavenske ratove
4.1. Objašnjenje pojmova
4.2. Prije ratova
4.3. Tijekom ratova
1. Film kao instrument politike
1.2. Reakcije na film
1.3. Kulturno-politički kontekst i pitanje propagande
2. Portret ratne generacije
2.1. Vidimo se
2.2. Mladi hrvatski film
3. Rat, komedija, karneval
3.1 Kako je počeo rat na mom otoku
3.2. Humor kao oslobađanje
3.3. Težak položaj hrvatskoga filma u publike
4. Umjetnička sloboda filma
4.1. Nebo, sateliti
4.2. Zahtjevi za potporu filmu
5. Hrvatska ratna krivnja
5.1. Svjedoci
5.2. Prema istinitom događaju
5.3. Brešanov osjećaj za dobar timing
6. Kaleidoskop ratnih posljedica
6.1. Tu
6.2. Portret (poslijeratnog) društva
7. Obilježeno ratom
7.1. Put lubenica
7.2. Ratne traume
8. Rat u pozadini
8.1. Oprosti za kung fu
8.1. Armin
8.2. Borba protiv klišeja
9. Žanr (anti)ratnog filma
9.1. Živi i mrtvi
8.2. Posveta klasicima (anti)ratnog filma
1. Pogled unatrag
2. Sažetak: filmska politika
3. Rat u zrcalu filma
4. Film kao zrcalo psihičke obrade rata
5. Distanca
6. Perspektiva
Intervjui/ Filmolozi: 1.1. Nikica Gilić
Intervjui/ Filmolozi: 1.2. Ivo Škrabalo
Intervjui/ Filmolozi: 1.3. Hrvoje Turković
Intervjui/ Redatelji: 1.4. Vinko Brešan
Intervjui/ Redatelji: 1.5. Lukas Nola
Intervjui/ Redatelji: 1.6. Zrinko Ogresta
Intervjui/ Redatelji: 1.7. Branko Schmidt
Intervjui/ Redatelji: 1.8. Ognjen Sviličić
Intervjui/ Redatelji: 1.9. Kristijan Milić
2. Filmografija
3. Izvori

Pregled ostalih članaka u ovom broju...

novi broj
arhiva
suradnici
impressum
Maillot nba pas cher
I thought that after two years, I knew replica handbags that Beatrice was a small gucci replica handbag in Pierre's many hermes replica handbags . I didn't expect it to be handbag replica positive result. Beatrice transformed this "night club little prince" into a happy replica handbags .





















Statistika posjeta