english
produkcija
o nama
produkcija
nakladništvo
Hrvatski filmski ljetopis
Zapis
knjige
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 
2008.
Posebni broj

Hrvatski film

POVIJEST HRVATSKOGA FILMA / KRONOLOŠKI PREGLED

1896. 8. listopada održana prva projekcija živućih fotografija u Zagrebu, u dvorani Hrvatskoga kola (organizatori zagrebački fotografi Rudolf Mosinger i Lavoslav Breyer).

1898. Lumièreov snimatelj Alexandre Promio snimao manevre austro-ugarske mornarice u Puli i Šibeniku — to su najstarije filmske snimke na tlu Hrvatske sačuvane u pariškom arhivu Društva Lumière.

1900. Dr. Izidor Kršnjavi (1845-1927) u okviru Znanstveno-umjetničkog kazališta Uranija svoja predavanja za populariziranje znanosti i umjetnosti ilustrira skioptikon slikama i filmskim projekcijama (Pokretni pločnik na pariškoj izložbi).

1904. Snimak luke u Šibeniku engleskoga snimatelja Franka Storma Mottershawa, najstariji sačuvani filmski dokument u Hrvatskoj kinoteci.

1906. Prvi stalni kino u Zagrebu (Pathé Bioskop, poslije Union, Gajeva 1).

1907. Prva tvrtka za filmsku distribuciju u Hrvatskoj: Urania, Furtinger i drug.

1910/11. Josip Karaman (1864-1921), vlasnik kina u Splitu, snima filmske dokumente o lokalnim zbivanjima (Sokolski slet, Proslava Sv. Duje).

1911/12. Josip Halla (1880-1960, Zagreb) snima dokumentarne filmove (Plitvice, Sinjska alka) i reportaže iz balkanskih ratova za francusku firmu Éclair.

1913. Kinematografski vjesnik Lavoslava Weissa u Bjelovaru, prvi filmski stručni list u Hrvatskoj.

1917. Prvo hrvatsko filmsko poduzeće Croatia film k.d. (vlasnici Hamilkar Bošković i Julio Bergmann) počinje proizvodnju filmova.
28. kolovoza u zagrebačkom kinu Metropol prikazan prvi hrvatski igrani film Brcko u Zagrebu (scenarij: Arnošt Grund, redatelj: Arsen Maas).
8. prosinca u kinu Apolo prikazan Matija Gubec, prema scenariju Marije Jurić Zagorke režirao Aca Binički.

1918. Croatia film proizveo još pet filmova koje je snimio Josip Halla prije no što je vlasnik ukinuo poduzeće.
Raspad Austro-Ugarske Monarhije: 28. listopada Hrvatska raskinula sve državnopravne veze s Mađarskom i Austrijom.
1. prosinca u Beogradu proglašeno ujedinjenje Kraljevine Srbije s Državom Slovenaca, Hrvata i Srba: nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca

1919. U Zagrebu osnovano poduzeće Jugoslavija film k.d. (vlasnici: Hamilkar Bošković i Teodor Milić-Žumberski).
Mosinger film uvodi hrvatske natpise u uvoznim filmovima.
Obnovljen Croatia film kao dioničko društvo (većinski vlasnik grof Josip Bombelles).
U Zagrebu osnovan Savez poduzeća za iznajmljivanje filmova u jugoslavenskim zemljama, koji pokreće svoje glasilo Kinematografski glasnik (od drugog broja Film).
Jugoslavija film proizveo filmove: Jeftina košta; Brišem i sudim redatelja Arnošta Grunda, u glavnoj ulozi Ignjat Borštnik; Kovač raspela u režiji Heinza Hanusa i U lavljem kavezu Arnošta Grunda.

1920. Grička vještica Marije Jurić Zagorke u koprodukciji Jugoslavija filma i Croatia filma.

1922. S odobrenjem prosvjetnih vlasti započela s radom Škola za kinematografsku glumu, koju je osnovao Jugoslavija film. U okviru školskoga programa snimljen film Strast za pustolovinama redatelja Aleksandra Vereščagina.
Stanislav Noworyta vodi podružnicu Jugoslavija filma u Splitu (do 1926).
Snimljen cjelovečernji dokumentarni prikaz svadbenih svečanosti kralja Aleksandra Karađorđevića s rumunjskom princezom Mariolom.
Sergije Tagatz realizirao prve dvije animirane reklame: Admiral laštilo i Alda čaj.

1925. Dvorovi u samoći Tita Strozzija (Strozzi film).

1927. Na inicijativu dr. Andrije Štampara počinje proizvodnja zdravstveno-obrazovnih filmova u Foto-filmskom laboratoriju Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu pod vodstvom Milana Marjanovića. Prvi filmovi ostvareni tehnikom sjena.

1928. Dr. Maksimilijan Paspa (1896-1961) osnovao kinosekciju Zagrebačkog fotokluba, prvu ustanovu kino-amaterizma u Hrvatskoj, koja je 1935. prerasla u samostalni Kinoklub Zagreb.

1929. U Školi narodnog zdravlja realiziran prvi animirani crtani film Martin u nebo, Martin iz neba (glavni crtač Petar Papp).

1930. Grješnice Joze Ivakića (snimatelji Anatolij Bazarov i Sergej Gerasimov): igrani film u funkciji zdravstvenoga prosvjećivanja.
Cjelovečernji dokumentarno-etnografski film Durmitor Branimira i Marijane Gušić.

1931. Zakon o uređenju prometa filmova, prvi pokušaj zaštite domaćega filma, izazvao bojkot američkih filmskih kompanija i sljedeće godine stavljen izvan snage.

1932. Prva međunarodna nagrada Oktavijanu Miletiću (1902-1987) u Berlinu za film Na žalost samo san.

1933. U ŠNZ snimljen etnografski film Jedan dan u Turopoljskoj zadruzi Drage Chloupeka i Sergeja Gerasimova koji je nagrađen na festivalu etnografskih filmova u Firenci tek 1960.
Poslovi konzula Dorgena Oktavijana Miletića nagrađen u Parizu (član žirija Louis Lumière).

1934. Dvije nagrade filmovima Oktavijana Miletića na Sveslavenskom filmskom natječaju u Zagrebu: Zagreb u svjetlu velegrada i Faust.

1936. Na festivalu u Veneciji nagrađen Miletićev film Nocturno.

1937. Šešir (16 minuta) Oktavijana Miletića, prvi hrvatski zvučni film.

1939. U novostvorenoj Banovini Hrvatskoj osnovana Filmska središnjica, koja vodi upravne poslove kinematografije.

1941. Nakon kapitulacije Jugoslavije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj osnovano Ravnateljstvo za film, koje je preuzelo poslove Filmske središnjice i pokrenulo snimanje propagandnih filmova kao i petnaestdnevnoga filmskog žurnala Hrvatska u rieči i slici (poslije pod imenom Hrvatski slikopisni tjednik).

1942. U Zagrebu osnovan Hrvatski slikopis, državno poduzeće za proizvodnju i distribuciju filmova, koje proizvodi redoviti žurnal, dokumentarne i kulturne filmove.
Na Bijenalu u Veneciji nagrađen propagandni ratni dokumentarac Straža na Drini Branka Marjanovića.

1944. Lisinski Oktavijana Miletića u proizvodnji Hrvatskoga slikopisa: prvi hrvatski zvučni dugometražni igrani film.

1945. Nakon propasti NDH, filmske poslove preuzima Direkcija za Hrvatsku Državnoga filmskog preduzeća Demokratske Federativne Jugoslavije.
Branko Marjanović: Oslobođenje Zagreba. Prvi brojevi Filmskih novosti nastali u Zagrebu.

1946. Osnovan Jadran film.

1947. Živjeće ovaj narod Nikole Popovića, prvi igrani film Jadran filma.

1949. Zastava Branka Marjanovića, prema scenariju Jože Horvata.

1951. Veliki miting (22 minute) Waltera Neugebauera, prvi crtani film stvoren u okviru redakcije Kerempuha, prikazan kao predigra na premijeri Bakonja fra Brne Fedora Hanžekovića.
Inicijativom Fadila Hadžića osnovano poduzeće za proizvodnju crtanih filmova Duga film.

1952. Komedija o malograđanštini Ciguli Miguli Branka Marjanovića, prema scenariju Jože Horvata zabranjena za prikazivanje (dopuštena tek 1977, a prikazana u kinima 1989)
Duga film ukinut nakon godinu dana rada, iako je proizveo pet crtanih filmova.

1954. Koncert Branka Belana.
Na poticaj Maria Rotara održana prva revija domaćih filmova u pulskoj areni: početak Filmskoga festivala u Puli.
Osnovan Zagreb film.

1956. Ne okreći se sine Branka Bauera.
Počeo s radom Studio za crtani film u okviru Zagreb filma.
Savezna skupština Jugoslavije donosi Osnovni zakon o filmu, koji uvodi prinos za unapređenje domaćega filma, što se prikuplja i dijeli od 1957. putem Saveznoga fonda za kinematografiju.
Tehnička baza Dubrava film izdvaja se iz Jadran filma (kojem će biti opet pripojena 1962).
Ivo Vrhovec postaje direktor Jadran filma (do 1969)

1957. Svoga tela gospodar Fedora Hanžekovića, prema scenariju Slavka Kolara.
Fadil Hadžić, Stevo Ostojić, Fedor Hanžeković i Mira Boglić pokrenuli časopis Filmska kultura (izlazio do kraja 1990)
Nakon prisilnog povlačenja s igranog filma, Branko Marjanović realizira O našem kršu i Svetkovinu kamena, s kojima počinje svoj opus od pedesetak znanstveno-popularnih filmova, među kojima se ističu Bjeloglavi sup, Priča o glavatici, Lasica, Lisica, Ljeto medvjedića, Mala čuda velike prirode itd.

1958. H 8 Nikole Tanhofera.
Cesta duga godinu dana gostujućega talijanskog redatelja Giuseppea de Santisa nominirana među pet filmova na stranom jeziku za nagradu Oscar.
Ante Babaja snima stilizirane satirične kratke filmove prema scenarijima Božidara Violića: Nesporazum i sljedeće godine Lakat (kao takav).

1959. Vlak bez voznog reda, prvenac Veljka Bulajića.
Branko Bauer za producenta u Skoplju snimio film Tri Ane, koji se smatra pretečom crnoga filma u Jugoslaviji.

1960. Deveti krug France Štiglica, prema scenariju Zore Dirnbach, nominiran među pet inozemnih filmova za nagradu Oscar.

1962. Crtani film Surogat Dušana Vukotića, prema scenariju Rudolfa Sremca, dobitnik Oscara kao prvi neamerički film u kategoriji.
Pokušaj da se u hrvatski film uvede žanr srpskih jeftinih komedija — Šeki snima, pazi se beogradskoga redatelja Marijana Vajde — smatrao se najnižom točkom repertoarne politike Jadran filma.
Moj stan, satirički dokumentarac Zvonimira Berkovića nagrađen u Cannesu.
Decentralizacija Saveznoga fonda po republikama.

1963. U Zagrebu održan GEFF (Genre Film Festival), prvi od četiri bijenalna susreta multidisciplinarnih istraživača eksperimentalnog filma iz cijele Jugoslavije s nekonvencionalnim pristupom umjetnosti, pa i filmu, bez razlikovanja profesionalnog od amaterskog stvaralaštva, koji su pokrenuti razgovorima na temu Antifilm i mi u okviru Kinokluba Zagreb i pod idejnim vodstvom Mihovila Pansinija.
Licem u lice Branka Bauera potiče socijalno-kritički pristup u domaćem filmu.
Dokumentarni film Rudolfa Sremca Ljudi na točkovima.
Prije podne jednog fauna, početak opusa vodećega konceptualnog umjetnika i avangardnog filmskog eksperimentatora Tomislava Gotovca.
Inovator i majstor eksperimentalnog filma Tomislav Kobia (1931-1969) prikazuje Automatofonicum et panopticum, jednu od prvih multivizijskih realizacija u svijetu.

1964. Prometej s otoka Viševice Vatroslava Mimice smatra se prvim djelom koje je prihvatilo i promoviralo smjer modernističkog autorskoga filma u hrvatskoj kinematografiji.

1965. Ključ, omnibus od tri priče u kojem su kao redatelji debitirali Vanča Kljaković, Krsto Papić i Antun Vrdoljak.

1966. Počeo s radom Filmski odsjek na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost.
Rondo Zvonimira Berkovića nova afirmacija smjera autorskoga filma.
Dokumentarni film Od 3 do 22 Kreše Golika.

1967. Breza Ante Babaje, prema pripovijetkama Slavka Kolara, još jedno od vrhunskih djela autorskoga filma.
Sustav financiranja proizvodnje filmova promijenio Republički fond za kinematografiju, jer novac za pojedine filmske projekte dodjeljuje na temelju natječaja na koji se javljaju autori, a ne producenti. To je postao proizvodni model autorske kinematografije.

1968. Imam 2 mame i 2 tate Kreše Golika prema scenariju i istoimenom romanu Mirjam Tušek.
Krsto Papić: Halo München, nakon kojega snima svoje zapažene dokumentarce Čvor, Kad te moja čakija ubode, Nek se čuje i naš glas itd.

1969. Kad čuješ zvona Antuna Vrdoljaka prema Ratnom dnevniku Ivana Šibla, vjerodostojan prikaz prvih dana rata 1941. na Baniji i Kordunu.
Bitka na Neretvi Veljka Bulajića, najskuplja filmska produkcija u SFRJ, nominiran za Oscara u kategoriji inozemnog filma.
Lisice Krste Papića, zbog teme o grubim metodama borbe protiv staljinista, onemogućen da nastupa na festivalima po svijetu.
Sulejman (Suljo) Kapić postaje direktor Jadran filma (do 1991).

1970. Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika po prodanim ulaznicama najgledaniji i u anketama kritičara dva puta proglašen najboljim hrvatskim filmom svih vremena.
U Londonu održan Tjedan hrvatskoga filma, prvi inozemni nastup hrvatskih filmova pod vlastitim nacionalnim imenom.

1971. Mirisi, zlato, tamjan Ante Babaje, prema prozi Slobodana Novaka.
Partizanski film U gori raste zelen bor Antuna Vrdoljaka imao oko 300.000 gledalaca diljem Jugoslavije.
Zoran Tadić započinje svoj ciklus nagrađivanih dokumentaraca: Zadnja pošta Donji Dolac, Drûge, Pletenice, Dernek.

1972. Svjetski festival animiranoga filma u Zagrebu održan prvi put kao bijenalni susret najboljih stvaralaca svjetske animacije.
Živa istina Tomislava Radića unosi metodu cinéma veritéa u igrani film.
Dokumentarni filmovi Krste Papića Mala seoska priredba i Specijalni vlakovi.

1973. Dokumentarni filmovi Recital i Splendid isolation Petra Krelje iz političkih razloga zabranjeni za prikazivanje, što ne prekida autorov stvaralački ciklus tih godina: Coprnice, Budnica, Njegovateljica i drugi.
Nikola Babić nakon uspjeha s dokumentarcem Šije također doživljava zabranu filma Bino, oko galebovo, ali nastavlja raditi filmove sličnog usmjerenja.
Dokumentarni film Borisa Benažića Zameteni trag zabranjen za prikazivanje zbog aluzija da su najviši rukovodioci dobili u posjed neke slike iz prve Mimarine donacije.

1974. Ante Peterlić, disertacijom Pojam i struktura filmskoga vremena, stekao naslov doktora znanosti kao prvi doktorand u Hrvatskoj iz područja filmologije.

1975. Skupina mlađih kritičara pokrenula časopis Film (ugašen 1979. nakon što su mu dotacije uskraćene iz političkih razloga).
Raskošna povijesna evokacija Seljačka buna (Anno Domini 1573) Vatroslava Mimice potvrda zrelih produkcijskih potencijala hrvatske kinematografije.
U Čakovcu pod vodstvom Ede Lukmana počeo radom ŠAF (Škola animiranog filma), gdje djeca samostalno crtaju i animiraju svoje priče.

1976. Zakon o kinematografiji SR Hrvatske postavlja strukturu kinematografije na temelju vladajućeg sustava samoupravljanja.

1977. Počela djelovati Samoupravna zajednica za kinematografiju (SIZ KIN), koja je preuzela poslove dotadašnjeg Fonda za kinematografiju u financiranju filmske proizodnje i promicanja ostalih filmskih djelatnosti.

1978. Okupacija u 26 slika Lordana Zafranovića, višestruko nagrađena u zemlji i s dobrim kritičkim prijemom u inozemstvu, privukla je publiku, ali izazvala brojne kontroverze.
Zbog negativna prikaza Zafranovićeva filma časopisu Film ukinute dotacije pa je prestao izlaziti.

1979. Osnovana Kinoteka Hrvatske u okviru Arhiva Hrvatske (danas Hrvatska kinoteka kao dio Hrvatskog državnog arhiva).
U Croatia filmu počeo s radom Studio za crtani film pod umjetničkim vodstvom Milana Blažekovića.
Izgubljeni zavičaj Ante Babaje, prema prozi Slobodana Novaka.

1981. Ritam zločina Zorana Tadića računa se kao prvo djelo novožanrovskog filma.
Samo jednom se ljubi Rajka Grlića.

1983. Medeni mjesec Nikole Babića izazvao bučne odjeke zbog golotinje i erotskih prizora.

1985. Ljubavna pisma s predumišljajem Zvonimira Berkovića.
Ivan Martinac iz Splita, jedan od vodećih hrvatskih avangardnih filmskih stvaralaca, nakon čitavog niza amaterskih filmova, realizira svoj jedini igrani film Kuća na pijesku.

1986. U izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža objavljen prvi svezak Filmske enciklopedije glavnoga urednika dr. Ante Peterlića, koja je dovršena drugim sveskom 1990.
Čudesna šuma Milana Blažekovića u američko-hrvatskoj koprodukciji, prvi hrvatski dugometražni crtani film.

1987. Dejan Šorak: Oficir s ružom.

1988. Sokol ga nije volio Branka Schmidta prema drami Fabijana Šovagovića.
Život sa stricem Krste Papića prema romanu Okvir za mržnju Ivana Aralice.
Glembajevi Antuna Vrdoljaka prema djelu Miroslava Krleže.

1989. Filmoteka 16 pokrenula časopis najmlađeg kritičarskog naraštaja KinoTeka, s glavnim urednikom Dariom Markovićem, koji se zbog nedostatka financijskih sredstava ugasio 1994.

1990. U okviru festivala Alpe Adria Cinema u Trstu prikazana retrospektiva hrvatskog filma.
Najdugovječniji filmski časopis u Hrvatskoj i Jugoslaviji Filmska kultura prestaje izlaziti (pokrenut 1957).

1991. Filmski festival u Puli otkazan prvoga dana održavanja zbog opasnosti od izbijanja oružanih sukoba na početku Domovinskoga rata.
Čaruga Rajka Grlića.
Krhotine — kronika jednog nestajanja Zrinka Ogreste.

1992. U Zagrebu prvi put održani Dani hrvatskoga filma.
Kamenita vrata Ante Babaje.

1993. Kontesa Dora Zvonimira Berkovića.
Vrijeme za... Oje Kodar — Domovinski rat prikazan optikom partizanskih filmova.
U Požegi održan prva Hrvatska revija jednominutnih filmova, festival najkraće filmske forme.

1994. Gospa Jakova Sedlara prema scenariju Ivana Aralice.
Svaki put kad se rastajemo Lukasa Nole.
Festival u Puli nije održan zbog nedostatka filmova.

1995. Srednjometražni filmovi Vidimo se Ivana Salaja i Noć za slušanje Jelene Rajković označavaju dolazak generacije koja je dobila ime mladi hrvatski film.
Pokrenut tromjesečni časopis Hrvatski filmski ljetopis (glavni urednik dr. Hrvoje Turković).

1996. Kako je počeo rat na mom otoku Vinka Brešana najgledaniji hrvatski film s oko 350.000 gledalaca.
Umrli Branko Marjanović (1912) i Krešo Golik (1922).
U Splitu održan prvi Festival novog filma i videa, priredba međunarodnog značaja.

1997. Mlada generacija nastupa: Mondo Bobo Gorana Rušinovića; Puška za uspavljivanje Hrvoja Hribara i Rusko meso Lukasa Nole.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića, dugometražni crtani film Milana Blažekovića prema klasičnom djelu Ivane Brlić Mažuranić.
Nenad Puhovski utemeljio FACTUM — dokumentarni filmski projekt.
Umrli Fedor Hanžeković (1913) i Jelena Rajković (1969).

1998. Tri muškarca Melite Žganjer Snježane Tribuson.
Kad mrtvi zapjevaju Krste Papića.
Umrli Nikola Tanhofer (1926) i Dušan Vukotić (1927).

1999. Crvena prašina Zrinka Ogreste.
Maršal Vinka Brešana nagrađen na Forumu berlinskog festivala.
Četverored Jakova Sedlara, ideologijski pristrana evokacija Bleiburga, prema scenariju Ivana Aralice.
U Motovunu pod vodstvom Rajka Grlića organiziran međunarodni filmski festival koji je privukao mlade filmofile i inozemne goste.

2000. Dalibor Matanić debitira filmom Blagajnica hoće ići na more.
Na samu Novu godinu umro Fabijan Šovagović (1932).

2001. Novo, novo vrijeme, cjelovečernji dokumentarac Igora Mirkovića i Rajka Grlića o prijelomnim izborima 3. siječnja 2000.

2002. Provokativnom pričom o odnosu sredine spram lezbijske veze Fine mrtve djevojke Dalibor Matanić potvrđuje se kao jedan od najintrigantnijih autora novoga vala mladog hrvatskog filma.
Umro Branko Bauer (1921).

2003. Konjanik Branka Ivande na festivalu u Mar del Plati.
Održan prvi ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnih filmova u organizaciji FACTUMa.
Svjedoci Vinka Brešana i Tu Zrinka Ogreste.

2004. Ekranizacija kultnog romana češkog pisca Jirija Šotole Družba Isusova, debitantski film redatelja Silvija Petranovića, na festivalu u Šangaju.

2005. Oprosti za kung fu Ognjena Sviličića. U anketi 50 filmoznalaca (2008, Jutarnji list) proglašen najboljim hrvatskim filmom od 1990.
Ta divna splitska noć, prvenac Arsena Antona Ostojića. Drugi film u istoj anketi.
Povratak Antuna Vrdoljaka iz politike na film: Duga mračna noć privlači publiku u kino za domaći film s 35.000 gledalaca

2005. Što je Iva snimila 23. listopada 2003. Tomislava Radića. Treće mjesto u anketi Jutarnjeg lista.
Što je muškarac bez brkova Hrvoja Hribara ruši rekord posjećenosti: 155.000 gledalaca diljem Hrvatske.
Dva igrača s klupe Dejana Šorka: provokativnost ostala bez reakcije i bez odaziva publike.

2006. Karaula Rajka Grlića: 40.000 gledalaca u Hrvatskoj i visoka posjećenost u svim postjugoslavenskim državama.
Duh u močvari Branka Ištvančića: dječji film nakon dva desetljeća, 55.000 gledalaca.
Volim te Dalibora Matanića, igrani film premijerno prikazan na televiziji.
Put lubenica Branka Schmidta, nagrada Oktavijan u Puli i nekoliko nagrada na međunarodnim festivalima.
Sve džaba Antonija Nuića, nagrade u Puli i Sarajevu.
Libertas, raskošni i rastrošni međunarodni projekt Veljka Bulajića dovršen nakon više prekida snimanja i postprodukcije.
Ajde, dan... prođi... art-film proizveden izvan sustava otkrio talent 24-godišnjeg redatelja Matije Kljukovića s filmom koji je obišao nekoliko uglednih festivala.
Nakon dvanaest godina uspješne nazočnosti u filmskoj javnosti, magazin Hollywood u 130. broju objavio da prestaje izlaziti zbog pogoršanih uvjeta na hrvatskom kinotržištu.

2007. Umrli dr. Ante Peterlić (1936) i ZoranTadić (1941).
Ante Babaja u staračkom domu snimio autobiografski dokumentarac Dobro jutro.
Pulski pobjednik Živi i mrtvi Kristijana Milića dugo čekao prikazivanje u domaćim kinima, ali je uspješno obišao nekoliko festivala.
Sabor donio Zakon o audio-vizualnim medijima. Utemeljen Hrvatski audio-vizualni centar, koji je počeo s radom u siječnju 2008.

Ivo Škrabalo

FILMOGRAFIJA HRVATSKIH CJELOVEČERNJIH FILMOVA (po redateljima)

Pregled ostalih članaka u ovom broju...

novi broj
arhiva
suradnici
impressum





















Statistika posjeta