Povodi

Bordo u Teheranu

Od 24. veljače do 1. ožujka u Teheranu je održan 5. međunarodni festival animiranog filma, gdje sam bio član međunarodnog žirija i prikazao retrospektivu svojih filmova. Festival je u konkurenciji imao čak 160 autorskih djela, od kojih šest dugometražnih, što je bio iznimno težak posao za članove žirija, ako se uzme u obzir da zagrebački Svjetski festival u konkurenciji ima najviše sto filmova, i to bez dugometražnih.

Iranski organizatori to objašnjavaju željom da domaćim gledateljima pokažu što više stranih ostvarenja, koja oni izvan festivala u tijeku dvije godine nemaju prilike vidjeti. Činjenica je, ipak, da se svi ponuđeni filmovi iz inozemstva mogu prikazati festivalskoj publici, tako da za program konkurencije selekcijska komisija odabere ograničenu ukupnu minutažu (u Zagrebu je to 90 minuta), a ostalo organizator može svrstati u razne druge programe. Zbog maksimalne zauzetosti u ocjenjivanju međunarodne konkurencije nisam se, nažalost, stigao upoznati s iranskom recentnom produkcijom (za domaću konkurenciju radio je posebni žiri), osim s onim djelima koja su bila uključena u međunarodno natjecanje, kao ni s mnogim programima osobnih ili nacionalnih retrospektiva.

Bordo u Teheranu

U nenatjecateljskim programima prikazani su: poljska i kineska retrospektiva, britanski i iranski studentski filmovi, nagrađeni filmovi stranih festivala, filmovi s temom Zvuk i animacija, animacija za djecu i mladež, retrospektiva Iranca Bahrama Rouhanija, retrospektiva Borde Dovnikovića (Hrvatska) te posebno zanimljiv program Religija i animacija. Saznavši u pripremama da sam koscenarist prvoga Profesora Baltazara, organizatori su me zamolili da u svoj program uvrstim i Izumitelja cipela. Svi su se oni s neskrivenim oduševljenjem sjećali serije koja je bila sastavni dio njihova djetinjstva. Što se tiče moje retrospektive, organizatori su, ovaj put dogovorno, ponovili ono što se dogodilo u Isfahanu prije dvije godine: cenzuirirali su sve scene u filmovima koje se kose s običajima i vjerskim pravilima suvremenog društva Islamske Republike Irana, tako da su u kopijama pokrili sporna mjesta elektronskim efektom zamućivanja.

U pet dana, od devet sati ujutro do ponoći, bezbrojne projekcije odvijale su se u šest festivalskih dvorana i, koliko sam mogao vidjeti prolazeći kroz prostrano zdanje Centra za kulturu djece i mladeži, u svako je doba projekcije čekalo mnoštvo mladih ljudi Teherana.

Zamjetljivo je da je u konkurenciji bilo najviše francuskih animiranih filmova, dok su kvalitetom odskakala djela ruskih autora, realiziranih ili u Rusiji ili izvan nje, što je većopće poznata činjenica posljednjih petnaestak godina. Hrvatska je bila zastupljena filmom Silencium Davora Međurečana, koji nisu posebno zapazili članovi žirija zbog ekskluzivne teme i pratećih stihova Balada Miroslava Krleže.

Međunarodni žiri, u sastavu: Nancy Marie, Kanada, Otto Alder, Švicarska, Olivier Catherin, Francuska, Bordo Dovniković, Hrvatska, i Abdollah Alimorad, Iran — dodijelio je ove nagrade:

• Grand prix — Moja ljubav, Aleksandar Petrov, Kanada;
• Srebrna nagrada — Pita od jabuka, Isabelle Favez, Švicarska;
• Brončana medalja — Nulti stupanj, Omida Khoshnazar, Iran;
• Specijalna nagrada žirija — Mlijeko, Igor Kovaljov, Rusija;
• Specijalna nagrada direktora Festivala — Danski pjesnik, Torril Kove, Kanada/Norveška;
• Nagrada za film za djecu — Leteća baka, Fatemeh Goudarzi, Iran;
• Nagrada za TV-film — Mala princeza, Edward Foster, Velika Britanija;
• Nagrada za dugometražni film — Među trnjem, Uzi i Lotta Geffenblad, Švedska.

Ono malo slobodnoga vremena proveo sam s Vesnom u beskrajnim vožnjama autom od jednog do drugog mjesta u gradu u nezamislivim prometnim gužvama i čepovima, čak i u kasnim večernjim satima. Nija ni čudo: litra benzina u Iranu stoji 30 američkih centa (oko 1,8 kuna). Druga zanimljivost, važna za gurmane: u raznim gostionicama, jeftinijim i skupljim, koje smo službeno posjećivali, jelovnici su uglavnom identični: kebab (roštilj) na slične načine s piletinom i janjetinom, salate od miješanog povrća i mnogo kiselog mlijeka i jogurta (nikakvih jela sličnih gulašu!); od pića — voda, obična i kisela, kokakola te iransko bezalkoholno pivo koje više sliči voćnom soku; naručivali smo uvozna bezalkoholna piva, koja su okusa kao pravo pivo, poput naših. Treća napomena: Vesna je nekako istrpjela pokrivanje kose šalovima ili rupcima na svim javnim mjestima, a ’odmarala’ se samo u hotelskoj sobi, a konačni duboki predah dogodio se tek u zrakoplovu za Frankfurt, na kraju naše zanimljive pustolovine u Iranu; tada su dame za tili čas skinule šalove s glava, a mi smo od stjuardese naručili prvi viski nakon sedmodnevne prohibicije. No moram biti pošten: jogurt s vodom i lišćem luka izvrsno je osvježujuće i zdravo piće, koje sam obilno trošio za vrijeme sva tri dnevna obroka, i dobro sam se osjećao.

Vesna je odgovornima za iransku animaciju prenijela poziv Vijeća zagrebačkog Animafesta da za festival 2008. pripreme retrospektivu iranskog animiranog filma.

Borivoj Dovniković - Bordo