Transformacije

Budući da je velik dio ovdašnje likovne publike, ali i javnosti općenito već više godina zaredom najblaže rečeno zbunjen ili dezorijentiran u odnosu spram skulpture i kiparstva, što zbog svima znanih kontraverzi oko postavljanja skulptura u javni prostor, što zbog miješanja političkih struktura u umjetnost, što zbog umjetnika samih, a najvećim dijelom zbog nedostatka minimuma estetskih kriterija odnosno neinformiranosti, svakako je dobrodošla ideja voditelja izložbenog programa „Podrum ponedjeljkom“ varaždinske „Vanime“ kipara Ivana Mladenovića da u podrumskom prostoru Centra za mlade P4 organizira izložbu recentnih radova četvoro mladih zagrebačkih akademskih kipara udruženih u grupu MKZ odnosno Mladi kipari Zagreba. Ova grupa, odnosno udruženje već nekoliko godina zaredom djeluje s ciljem promocije i promidžbe mladih kipara i njihovih radova, a u Varaždinu će svoje radove predstaviti njeni članovi Mirna Savić, Adrian Marok, Ivan Nestić i Petar Ćujo.

Mirna Savić izlaže seriju radova pod nazivom ''Lica Zemlje''. Ova serija kako sama kaže, predstavlja prvenstveno spoj čovjeka i prirode i njihov kauzalni odnos. Izuzev jasno izraženog portreta, skulpture su prikazane u stiliziranoj formi koje svojim oblicima podsjećaju na organsku materiju koju možemo naći u prirodi – naglašavajući time snažnu poveznicu dviju vrsta. Igra svijetla i sjene koja  se odvija na površini skulptura ostavlja dojam kako su iste pokretne. Neobično zanimljivu seriju skulptura pod nazivom "Zlatno doba" predstavlja Adrian Marok. Prema njegovim riječima,  u skulpturama prikazuje fizičko raspadanje zbog nedorečenosti ljudskog duha i osobnosti, uslijed čega ostaju samo ljuske. Ljuske prikazuju savršenstvo, ono površno, a mreža je duh u raspadu. Aktovi su metafora sadašnjice koja se svodi na ganjanje lajkova, viđenosti na društvenim mrežama i ispraznu popularnost. Portret Indijanca naziv je serije portreta američkih domorodaca u pečenoj glini kojima se predstavlja Ivan Nestić i kako kaže sam mladi umjetnik čiji je cilj upozoriti na neophodnost ekološkog razmišljanja i postupanja, portreti simbolički odaju čast onima koji znaju da su ovisni o Zemlji, a ne Zemlja o njima. Petar Ćujo o svojim radovima između ostalog kaže kako u trenutku izvlačenja forme iz surovosti kamena prekida proces postavljajući nejasne oblike i forme, nalik velu koje minuciozno izglađeno tone u skupnu formu izvornoga kamena. Forma u njegovim djelima često graniči između figuralnosti i apstrakcije te upravo u toj nejasnoj granici pokazuje svoju vještinu oblikovanja, kao i zanimljiv idejno-konceptualni pristup temi.

Radovi četvoro mladih akademskih kipara izloženi u Varaždinu svakako predstavljaju osvježenje ne samo izlagačke sezone programa „Podrum ponedjeljkom“ varaždinske Vanime, već likovne sezone u Varaždinu općenito. Činjenica da četvorka što izlaže u Varaždinu već sad predstavlja okosnicu hrvatskog kiparstva, a njihova grupa ne samo asocijativno već snagom izraza i modernošću podsjeća na slavne dane kada su se oko grupe „Zemlja“okupila imena kao što su Kršinić, Augustinić i Radauš, govori kako hrvatsko kiparstvo ima budućnost i kako su kič, biznis, politika i raznorazni hohštapleraji tek prolazne pojave.

Srećko Lebinec