DOK film '20.Četrnaestu godinu za redom vrijedni i uporni Deže Kučera i FKK Baranja-film organizirali su u Mikro-kinu u Belom Manastiru reviju dokumentarnih filmova DOK film '20. koja je započela u utorak, 25. veljače projekcijom kratkog, sedmominutnog filma Grah guljaš, ovoga puta autora Deže Kučere, s kojim je pobijedio na Dvanaestom Gastro film festivalu u Osijeku 2016. te filma Ivana Ramljaka Kino otok iz iste godine, o malim otočnim kinima u nas, snimljenog u produkciji Restarta. Poslije svečanosti otvaranja gledatelji su mogli vidjeti i apsolutnu svjetsku uspješnicu te ovogodišnjeg kandidata za Oscara, Medenu zemlju autora Ljubomira Stefanova i Tamare Kotevske iz Sjeverne Makedonije. Srijeda je bila namijenjena prikazivanju radioničkih filmova sa sedme Škole medijske kulture održane 2005. u Trakošćanu, a gledatelji su vidjeli Zagorje libre, Oazu i Zaljubljeno oko, koji je bio svojevrsni memento na prošle godine preminulog Krunu Heidlera, odnosno filmove u produkciji Hrvatskog filmskog saveza Ruta i spomenik Renate Poljak, Šljive ranke skupine autora i Dodir stopala, dodir ruke Ivone Biočić Mandić te u večernjem programu francusko-talijansku koprodukciju Selfie Agostina Ferrentea o šesnaestogodišnjacima koji pričaju svoju životnu priču pomoću mobitela te Ženu zmaj redateljice Ivane Sansević iz 2016. o tri djevojke koje se bore s anoreksijom. Najzastupljeniji autor na ovogodišnjoj Reviji je Petar Krelja čije je filmove publika mogla vidjeti tri puta, u četvrtak Slomljeno krilo iz 2012. o empatičnoj krojačici Terezi i grlici koja je kod nje našla utočiše, u petak Moja susjeda Tanja o neobičnoj životnoj priči Kreljine susjede iz Zapruđa Tanje Kursar i u subotu Mariška bend iz 2011., o preko osamdeset godina staroj Mariški Holoubek koja je svirala violinu u country / podravskom sastavu. U četvrtak su na programu bili i Prezrena rijeka (Sava) Radovana Ivančevića i Bogdana Žižića iz 2003. o Zagrebu koji se nikad nije stvarno spustio na obale rijeke koja protječe kroz njega, Povratak posljednjeg Igora Paulića iz 2014., o Olegu Mandiću, posljednjem logorašu iz Aušvica te debitantske Dane ludila Damiana Nenadića iz 2018., koji su jedini dva puta prikazani, jer je druga projekcija bila i u subotu, a u petak klasike ne samo domaćeg dokumentarizma Nek se čuje i naš glas Krste Papića iz 1971. i Druge Zorana Tadića iz 1972. te dobro poznatu Srbenku Nebojše Slijepčevića kao i Zid smrti, i tako to Mladena Kovačevića iz 2016. o životu djevojke koja u cirkusu motociklom juri po unutrašnjosti drvene bačve i Strujanja Katerine Duda iz 2018., o tada praznoj bivšoj zgradi INA-Naftaplina u Zagrebu (danas je u njoj Državni inspektorat) u kojoj jedna vrtlarka zalijeva bilje, a vatrogasac čuva napuštenu građevinu. Zadnjeg dana DOK filma '20., u subotu 29. veljače prikazane su i Manipulacije skupine autora u produkciji Hrvatskog filmskog saveza i još jedan autorski film Deže Kučere Sir od gunje, a na kraju dana i latvijsko-švicarsko-češka koprodukcija Putinovi svjedoci autora Vitalija Manskog. Revije dokumentarnog filma posebno su dragocjene izvan uobičajenih filmskih središta i među publikom koja inače nije u prilici vidjeti druga ostvarenja osim standardnog repertoara, a odaziv i ove godine očito svjedoči o velikom zanimanju i za dokumentarni film. Duško Popović |