Nagrada F.I.L.M. magnet 2008.
S filmom na kavi
Petu godinu za redom web stranica www.film-mag.net (F.I.L.M.) i Udruga Artikul dodjeljuju nagradu domaćem dugometražnom igranom filmu koji je po njihovu mišljenju bio najbolji u protekloj godini. Svake se godine nagrada dodjeljuje u drugom ambijentu i na za tu godinu odabrani način, pa je tako nagrada filmu redatelja Arsena Antuna Ostojića Ničiji sin uručena u prostoru Cafe Gymnasium u Muzeju Mimara, u nedjelju, 1. veljače 2009. godine, točno u podne, nepretenciozno, uz kavu, puter kiflice i danske kolačiće iz plave kutije, koju je valjalo čim prije isprazniti. A zašto baš tu? Zato što su neki članovi Udruge u toj zgradi prije kakva tri i pol desetljeća pohađali gimnaziju. Uostalom, prostor je baš zgodan i bilo je ugodno promatrati iz njega kako vani lepršaju sitne pahulje jednog od zadnjih snjegova ove zime. I misliti na neke drage ljude koji možda baš tada Savskom jure svome domu, u plavom zagrebačkom tramvaju.
Nagrada se inače sastoji od brončanog slova F na postolju, i autorski je rad akademske kiparice Vesne Planinc.
photo by Robert Jukić
Na dodjeli i nije bilo previše ljudi, tek petnaestak, ali su odreda bili zaljubljenici u film i druge umjetnosti, i s dubokim uvjerenjem da su i ovaj put odabrali zaista najbolji recentni dugometražni igrani film, koji nastavlja niz započet prije pet godina kada je prvim pobjednikom bio proglašen Ognjen Sviličić za film Oprosti za kung-fu. Tada je odmah počelo osporavanje takvoga izbora, i toga filma, no pokazalo se da je zaista bila riječ o dobrome njuhu, i protekle su godine dokazale da su selektori izvrsno birali. Ne čudi stoga što su uvjereni kako su i u četiri dosadašnja izbora, baš kao i u ovom petom, već lagano tradicionalnom i svakako jubilarnom, opet bili u pravu. Iako ima kritičara koji o za ovu godinu odabranome filmu misle posve drukčije. No, gdje bi nam bio kraj kada bismo svi bili jednaki?
Redatelj Ostojić je govorio o svojem dosadašnjem autorskom radu, američkoj fazi i o suradnji s kolegom Mladenom Juranom, koji je opet s uvažavanjem analizirao rad svojeg nekadašnjeg suradnika, o neminovnoj usporedbi svojeg prvog filma Ta divna splitska noć i Ničijeg sina, te o pripremama za snimanje trećeg filma koji će biti posve drugačiji nego prva dva. Ovogodišnji je laureat izrazio i svoje zadovoljstvo što postoje ovakve filmske udruge i ovako ugodni susreti i razgovori o filmu.
Sa željom da film-mag.net s jednakom upornošću nastavi odabirati i nagrađivati najbolje hrvatske dugometražne igrane filmove još pet, petnaest pa, reče Ostojić, zašto ne i pedeset godina, druženje je nastavljeno razmjenom mišljenja o filmu i o svemu što raduje, ali i brine domaće autore. Prije svega, to je plasman njihovih ostvarenja kod nas i u svijetu. Čini se da bi, uza sve jači krug domaćih autora i sve kvalitetnije filmove, valjalo poraditi i na izraženijoj potpori producenata i distributera, naglašeno je pri kraju susreta.
Duško Popović