Sve od 1905.!
Kino je stiglo u Glinu istovremeno sa željeznicom, pa su se nestrpljivi gledatelji već od 1905. godine žedno nadali svakom novom dolasku putujućeg Bahmajerovog bioskopa koji je, u prvim godinama ispod šatora, donosio žive slike. Pred Prvi svjetski rat su se filmske predstave prilično umnožile, kad Žarko Bošković, hotelier, zakupnik hotela Cassina ili Kasina, kako ga je već tko zvao, impozantne jednokatnice s pet voltastih prozora u prizemlju i na katu, u kojem je svaka soba uređena vodovodom i električnom rasvjetom, počinje pozivati na filmske predstave u netom dograđenu hotelsku restauraciju s plesnom dvoranom u kojoj će biti uređeno prvo stalno kino u gradu. Poslije Drugog svjetskog rata hotel na neko vrijeme mijenja ime u Istra.
Doduše, od samog početka ima i prigovora na promjene repertoara i slično, pa tako 18. travnja 1914. u petrinjskom listu Banovac kažu da Glinski kinematograf Uranija (vlasnik zakupnik Narodne gostione u Glini) već je dao par lijepih stvari. – Samo bi ga molili da nam ubuduće ne da rog za svijeću. – Kad se odredi Rat na Balkanu u god 1912. i 1913. – Nek se ne daje nešto sasma drugog, jer je to opsjena i zavara publike. U ratnim je i poratnim godinama vjerojatno bilo raznih događanja, ali nisu zabilježena u novinama (a što nije u novinama napisano, to se nije ni dogodilo!) pa se idućim velikim korakom filma u Glini smatra 7. lipnja 1931. godine kad je u kraljevski posjet došao Aleksandar Karađorđević, a sve je zabilježeno na filmskoj vrpci i to je, koliko se zna, bilo prvo filmsko snimanje u povijesti grada. Novi zakupnik Stjepan Šušnjar baš je tim povodom obnovio aparaturu i praksu prikazivanja filmova u svojoj plesnoj dvorani u kojoj ima 65 mjesta. Projektor se pokreće strujom iz agregata, a nijemi filmovi prate živom glazbom, najčešće s klavira. Od lipnja 1936. u Glini, koja tada ima tek oko tri tisuće stanovnika (danas, a prije potresa, još i manje), postoji kino s tonskom aparaturom, filmovi se mijenjaju jednom tjedno, a cijena je ulaznice 2 ili 5 dinara. U godinama koje slijede počinju i prikazivanja pravih blockbustera kakvi su bili filmovi o Tarzanu. Uz američke počinju se prikazivati i ruski, odnosno sovjetski filmovi. No, iduće godine nastavnički savjet Realne gimnazije zabranjuje učenicima odlazak na filmske predstave, jer film kvari mladež!
Šušnjar je ubijen u ustaškom pogromu glinskih Srba u svibnju 1941., a slikokaz povremeno radi i ratnih godina. Snima se i posjet Ante Pavelića 4. ožujka 1943., a postoji čak i ta snimka u boji, pa se dakle mora smatrati novim korakom, prvim glinskim filmskim kolor zapisom. Početkom 1944. Glina je uz Topusko političko i kulturno središte oslobođenog dijela Banije i Hrvatske. U nabavljanju filmova za potrebe glinskog kina posebno se istaknuo Randolph Churchill, sin tadašnjeg britanskog premijera i član vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ. Uskoro se u glinskom kinu vode filmske bitke angloameričkih i sovjetskih propagandnih ratnih filmova.
Poslije Drugog svjetskog rata u kinu se prikazuju čuvene Filmske novosti, uglavnom kao predigre sovjetskim filmovima, pa je tako snimljen i Titov govor održan u Glini pred 100.000 tisuća ljudi, a poslije 1948. i zahlađenja s Rusima ponovo prevladavaju američki filmovi. Nabavljena je nova filmska aparatura, napravljen nagibni pod i postavljena nova sjedišta u dvorani čiji je kapacitet sad 250 mjesta, a kino se zove Matija Gubec.
Od 1961. godine kino je bilo sastavni dio Narodnog sveučilišta, nabavljena je kinemaskop aparatura, a seli se u modernu dvoranu Spomen doma s četiristo sjedala, što najbolje svjedoči o odnosu stanovništva Gline prema filmu i kinu.
S prekidima je kino radilo do 1991.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
