Ranjeni, ali živi!
Poslije katastrofalne poplave u Gunji 2014. godine, među prvima su se odsvakuda javili filmski amateri. Među prvima je tako već unaprijed Marina Baničević, nekadašnja predsjednica Kino video kluba Liburnija-film iz Rijeke, upozorila na silinu katastrofe dok još nije ni stigla, a posebno na potrebu hitne i sveobuhvatne pomoći životinjama na ugroženom području. Multidisciplinarna Sonja Leboš, predsjednica Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, koja se posebno bavi odnosom grada i filma, bila je zgrožena slikama nevolje i jada, a javila se i Maja Koražija, tada iz daleke Australije, suvoditeljica školske filmske skupine OŠ Ljudevite Gaja iz Zaprešića, upozoravajući svijet što se u nas događa, i Nataša Dorić iz Video kluba Mursa, Osijek pozivajući da pomognu svi koji to mogu i Čejen Černić, svojevremeno mlada nada dječjeg filma, a danas profesionalna filmska autorica koja nije zaboravila svoje amaterske dane i što se sve može kad se prave ruke slože.
Organizirajući vlastite akcije ili upozoravajući na aktivnosti drugih u svojim gradovima i mjestima javili su se i Đive Galov, jedna od organizatorica Dubrovnik Film Festivala i njen sugrađanin i prijatelj Miro Bronzić, pokretač i voditelj Škole filma Šipan. Toni Šarić iz Vinkovaca, organizator DORF-a, pokrenuo je u gradu humanitarnu burzu stripova, a Katarina Franjo iz školske filmske skupine OŠ prof. Franje Viktora Šignjara iz Virja filmske projekcije humanitarnog značaja. Karlovčani su bili bitni sudionici velikih akcija prikupljanja pomoći u Zagrebu i Karlovcu i drugdje, ali su se Ksenija Sanković, Sanja Zanki i Filip Trezner, među ostalima, javljali i kao pojedinci podsjećajući, moleći i upozoravajući. Posebno su emotivni bili pozivi Marinka Marinkića, nekada (i još uvijek) iz Studija kreativnih ideja Gunja, kojem je na oči tonulo i nestajalo mjesto u kojem je odrastao i počeo se baviti filmom.
Pavlica Bajsić Brazzoduro, voditeljica radionice na jednoj Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić neumorno je pratila i upozoravala na zbivanja na cijelom, nevoljom objedinjenom području, a glumac i nesuđeni voditelj radionice za glumu na Dječjem filmskom kampu u Istri Marko Cindrić mladenački se i žestoko bunio protiv svega lošeg što se desilo i vapio za nastavkom razumijevanja, pomoći i suradnje. Javili su se i Kino klub Split i Udruga ZAG, uz ostale, svatko na svoj način provodeći onaj oblik pomoći koji je njima moguć i dostupan. Mnoge nismo, nenamjerno, spomenuli.
I, valja reći, ujedinio ih je i film. Filmaši su posebni ljudi!
Ne treba sumnjati kako će jednaka biti i reakcija kolega i udruga filmskih amatera iz cijele zemlje na teške posljedice koje je ostavila serija razarajućih potresa na kraju prošle i početku ove godine. U Sisku su praktično nestale prostorije Kino kluba Sisak, a i neki su članovi KKS izgubili domove. Uništen je ili trajno oštećen veliki dio filmske opreme, računala i gotovo sva materijalna dobra. Na sreću, nitko od članova kluba nije teže povrijeđen ili smrtno stradao, svi su dobro i sigurni kako će nastaviti i dalje razvijati ljubav prema filmu i kreativno stvaralaštvo. A prijateljska riječ i pomoći raznih vrsta gotovo su odmah stali pristizati.
Hrvatski filmski savez pozvao je na uplatu novčanih donacija i druge oblike pomoći kojima bi se omogućila obnova Kino kluba Sisak. Sredstva će se prvenstveno iskoristiti za nastavak rada kluba, odnosno pomoć njegovim članovima da prebrode ovo zaista teško vrijeme. Srušeno će se ponovno izgraditi, oprema se obnoviti, a od prvog se dana klubaši preostalim sredstvima bore kako bi filmski zabilježiti što više o tragediji i svemu što je uslijedilo, snimili i dokumentirali, učili i zapamtili empatiju i dobra djela koja dokazuju da nisu ostavljeni sami sebi.
Pomoć se šalje na adresu Kino klub Sisak, OIB: 69952113613, matija@kks.hr odnosno na žiro račun HR972500009110143050, s opisom plaćanja Za Kino klub Sisak.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
