Vatroslav Mimica; Kaja, ubit ću te!
Ovoga četvrtka, 05. ožujka u 20 sati u klubu Pulske filmske tvornice (Stiglicheva 12) na programu je besplatna projekcija igranog filma redatelja Vatroslava Mimice: Kaja, ubit ću te! koji mnogi smatraju jednim od najboljih hrvatskih filmova ikad. Moderator filmske večeri je pulski umjetnik i diplomirani kulturolog Igor Zenzerović.
rogiru ubojstva nije bilo preko 100 godina. Gradić i njegovi miještani uživaju u miru. Međutim talijanska okupacija 1941. godine sve to mijenja. U grad je ušlo zlo, koje dojučerašnje susjede okreće jedne protiv drugih pa dotad neupadljivi Pjero čvrsto odluči ubiti bezazlenoga Kaju.
Vatroslav Mimica nas je nedavno napustio, a nakon svojeg nevjerovatnog filmskog djelovanja često smo ga mogli vidjeti kao sugrađanina u mirovini na pulskoj tržnici i drugim gradskim mjestima kako uživa u svom miru.
Kaja, ubit ću te! smatra se Mimičinim najuspjelijim filmom U osnovi lišen fabule, filmski motiv provale iracionalnog zla u pitomu mediteranskom ambijentu uobličuje i usložnjava narativnom fragmentarnošću, vizualnom sugestivnošću slika nerijetko iznimne ljepote, prepletanjem prirodnog i civilizacijskog te spregom poetskih, nadrealističkih i grotesknih prizora. Ocjenjivan i kao spoj etnografskih i kulturoloških komponenti s elementima horora, a uz autorov komentar o čovjekovoj prirodi (zlo postupno stječe prevlast nad zbiljom), u cjelini se odupire žanrovskim klasifikacijama te predstavlja vrhunski prilog hrvatske kinematografije tendencijama europskog modernističkog filma, u kojemu zaplet i lik nisu ključne odrednice filmskog prizora, već to postaje sama vizualnost dočaravanja ugođaja. U tom smislu donekle i hermetičan za širu publiku, film je popraćen negodovanjem na festivalu u Puli, iako je 1968. s uspjehom prikazan na festivalu u New Yorku te iste godine nagrađen i Zlatnom medaljom Film. kluba u Napulju.
Vatroslav Mimica studirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1942. godine ilegalac je SKOJ-a a godinu kasnije odlazi u rat. Nakon rata bavi se književnom i kazališnom kritikom, jedan je od urednika časopisa Izvori. U film ulazi 1950. godine i to isprva kao direktor Jadran filma. Kao redatelj debitira filmom U oluji (1952). Nakon tog filma snima komediju Jubilej gospodina Ikla (1955). S Vladimirom Tadejem, 1957. godine, piše scenarije za više crtanih filmova Zagreb filma. Iste godine režira i svoj prvi crtani film Strašilo. Nakon toga slijedi niz animiranih filmova s kojima postiže veliki uspjeh u svijetu (nagrade na velikom broju međunarodnih festivala) te se nameće kao jedan od prvaka Zagrebačke škole animiranog filma - Samac (1958), Happy End (1958), Inspektor se vratio kući (1959), Kod fotografa (1959), Jaje (1959), Mala kronika (1962), Tifusari (1963). Scenarist je zapaženih crtanih filmova Muha (Aleksandar Marks i Vladimir Jutriša, 1966), Krotitelj divljih konja (Nedjeljko Dragić, 1966) i Pozivnica (Branko Ranitović, 1970). Godine 1961. u Italiji režira spektakl Tvrđava Samograd / Solimano il conquistatore (1961) a zatim, u Zagrebu, uspješne kratkometražne igrane filmove Telefon (1962) i Ženidba gospodina Marcipana (1963). Nakon režije crtanog filma Vatrogasci (1971) napušta animaciju i u potpunosti se posvećuje igranom filmu. Snima film Prometej s otoka Viševice (1965) za koji, na festivalu u Puli, osvaja Veliku zlatnu arenu i Srebrnu arenu za režiju. Osim toga, film je nagrađivan i na festivalu u Moskvi. Slijede, također nagrađivani, filmovi Ponedjeljak ili utorak (1966), Kaja, ubit ću te! (1967) i Događaj (1969). Svi ti Mimičini filmovi čine važan dio stvaralačkog uspona autorskog filma bivše Jugoslavije šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon toga slijede Hranjenik (1970), Makedonski dio pakla (Makedonskiot del od peklo, 1971), Posljednji podvig diverzanta Oblaka (1978), u kojima je tematski vidljiva zaokupljenost ratom, borbom za fizičku i duhovnu slobodu, golgotom i etikom revolucije. Posebnu cjelinu u Mimičinu opusu čine filmovi Seljačka buna 1573 - nagrađen Velikom brončanom arenom u Puli - i njegov zadnji igrani film Banović Strahinja (1981).
Vatroslav Mimica: Kaja, ubit ću te!, 1967, eksperimantalno – igrani, 87’
Scenarij: Vatroslav Mimica, Kruno Quien
Kamera: Frano Vodopivec
Montaža: Katja Majer
Uloge: Zaim Muzaferija , Uglješa Kojadinović , Antun Nalis, Jolanda Bačić , Izet Hajdarhodžić, Husein Čokić
Program kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada kultura Nova, Hrvatski audiovizualni centar i Grad Pula.
|
