Kad se male ruke slože
Tavankut je status grada dobio još 1439. godine, prije Subotice kraj koje se nalazi. Iskopani su ovdje, u panonskoj ravnici, i sarmatsko-jaziški grobovi, iz petog stoljeća prije naše ere, a zabilježeno je i da ga je 1502. dalmatinsko-hrvatski i slavonski ban Ivaniš Horvat dao u zalog Török Imri (Mirku), kao trgovište pokraj Zabathke ili Subotice. Koncem Devetnaestog stoljeća prodajom zemlje u Tavankutu financirana je gradnja Gradske kuće u Subotici.
U Tavankutu danas djeluje Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec, a još od 1986. i umjetnička kolonija Naive u tehnici slame te se svake godine u svibnju održava dvodnevna dječja kulturna manifestacija Festival dječjeg folklora Djeca su ukras svijeta. Od 2011. se svake godine u listopadu održava Tavankutski festival voća, posvećen predstavljanju gospodarskih potencijala i proizvoda, autentičnih rukotvorina, kao i proizvoda starih zanata.
Ovdje su između ostalih rođeni književnik, jezikoslovac i kulturni povjesničar Ante Sekulić, književnica i prevoditeljica Branka Dulić, autorica udžbenika za razrednu nastavu Ana Gabrijela Šabić, akademski slikar Ivan Blažević, pjesnikinja Kata Ivanković, naivne umjetnice u tehnici slame Marga Stipić, Marija Vojnić, Anica Blažević, Ana Crnković i Jozefina Skenderović (ne čudi da je Ivo Škrabalo baš ovdje 1971. snimio svoje Slamarke divojke) te filmski redatelj Branko Ištvančić, vrsni dokumentarist ali i autor cjelovečernjih igranih filmova, rođen 1967. godine, koji je prije odlaska u Zagreb i studija na Akademiji dramske umjetnosti neko vrijeme bio i otpravnik vlakova na ovdašnjoj željezničkoj stanici.
U Tavankutu je od 24. do 28. lipnja 2019., na Etno salašu Balažević, održana već treća Filmska radionica Kad se male ruke slože. Namijenjena je učenicima hrvatskih razreda osnovnih i srednjih škola u Vojvodini, a polaznici su mogli učiti o osnovama filma, od scenarija do realizacije i medijski se opismenjavati. Voditelji su im bili zagrebački i subotički redatelji Branko Ištvančić i Zoltán Siflis (njegov nekadašnji mentor uz kojeg je, kao trinaestogodišnjak, snimio svoje prve amaterske filmove). Među dvadesetak polaznika bilo je najviše učenika Osnovne škole Matija Gubec iz Tavankuta, od petog do osmog razreda. Učili su kako snimiti dokumentarni film o svom zavičaju, a kako bi lakše svladali filmski jezik, gledali su filmove o sličnim temama koje su napravila druga djeca u nekim drugim filmskim radionicama. Učili su i kako napisati scenarij i realizirati vlastitu filmsku priču.
Djeca su pokazala interes i senzibilitet, a voditelji se potrudili da kroz igru i svladavanje posebnih filmskih vještina pospješe filmsko prosvjećivanje u vlastitoj sredini. Radionica nadomješta filmsko obrazovanje koje učenici nemaju u nastavnom programu i skroman je doprinos skretanju pažnje na potrebu ovakve vrste medijskog obrazovanja i kulture u osnovnim i srednjim školama. Voditelji smatraju kako na paleti izbora sekcija u školama (poput folklora, literarne, glazbene i drugih) nedostaju filmske sekcije ili kino klubovi.
Radionica se odvijala u organizaciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana iz Zagreba i Udruge Inovativna mreža iz Subotice, uz potporu Društva hrvatskih filmskih redatelja, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Grada Subotice, a u suradnji s Hrvatskim kulturno prosvjetnim društvom Matija Gubec i istoimenom osnovnom školom iz Tavankuta.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
