Vizije i ostvarenja
Dugogodišnja voditeljica filmskih programa Hrvatskog filmskog saveza Agar Pata je, poslije sedamnaest uspješnih sezona kreiranja programa kina Tuškanac i brojnih popratnih sadržaja, početkom prošle godine otišla u mirovinu, a zamijenio ju je Marko Rojnić, rođen 1978. u Puli, diplomirani psiholog na Filozofskom fakultetu u Rijeci, magistrirao kognitivnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani te filmologiju na University of Kent u Canterburyju, vrstan poznavatelj teorije i povijesti filma te između ostaloga dugogodišnji predavač na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić.
U začudnoj kombinaciji strasti i duboke promišljenosti žustro obrazlaže svoju viziju sadašnjeg trenutka i budućnosti kina Tuškanac kojem je proteklih petnaest i više mjeseci na čelu. Zadržana je već postojeća mreža suradnika iz stranih kulturnih centara i veleposlanstava ali je dodatno i značajno proširena, a svi su podržali i prihvatili nove oblike suradnje. Uvedeni su kraći ciklusi filmova, od dva-tri do najviše tjedan dana, koje bira voditelj filmskih programa, umjesto dotadašnje prakse da dolaze već koncipirani prema kriterijima suradnika, a posebno valja naglasiti da je uveden princip samo jednog prikazivanja umjesto višekratnih projekcija. To malo zbunjuje one koji nisu stigli pogledati željeni film, ali svima pruža mogućnost bržeg, cjelovitijeg i sustavnog pristupa recentnoj produkciji te klasicima filmske umjetnosti. Ciklusi se formiraju prema drugačijim kriterijima, u okviru portreta, panorame i fokusa, unutar kojih su gledatelji proteklih mjeseci između ostalih, pod nazivom panorama, u svibnju prošle godine mogli vidjeti zlatno doba korejskog filma od 1955. do 1969., u lipnju skriveno blago bugarskog filma, a u listopadu suvremeni korejski film. Portreti su predstavili suvremeni Iran Asghara Farhadija, stogodišnjicu Ingmara Bergmana, filmski kanon Martina Scorsesea, pa fiktivne 'dokumentarce' Petera Watkinsa, polako nikuda Damira Čučića ili urbane pustare Christana Petzolda, sve do nedavnih vizionarskih tabloa Sergeja Paradžanova i suvremenog japanskog filma Hirokazu Koreedae koji su na programu bili koncem ožujka i početkom travnja ove godine, a u fokusu su se našli i ukrajinski poetski film ili kulturna opozicija u socijalizmu.
Vertikalnim i horizontalnim presjecima i dubinskim analitičkim pristupom tako se pruža mogućnost zainteresiranima za potpuni uvid u film nekada i danas, a svakako se i otvaraju vidici za neke buduće pravce njegova razvoja. I sve to u mraku filmske dvorane i okruženju sebi sličnih ljubitelja, što je nemjerljivo i nezamjenjivo!
Vrijedi napomenuti da su cijene ulaznica nedavno udvostručene, ali su još uvijek najniže u gradu, a odaziv publike je sve veći! Zadržane su i razne pogodnosti za redovite gledatelje pa očito novi pristup nailazi na njihovo odobravanje.
Od svibnja se vraća i ciklus Večeri animacije u Tuškancu, konačno u velikoj dvorani (ali i s naplatom ulaznica) koji je kroz nekoliko sezona u maloj dvorani dokazao kako postoji naglašen interes za animirani film, posebno među studentima ali i kod široke publike. Selidba u veliku dvoranu će uz veći broj gledatelja svima omogućiti i znatno kvalitetnije uvjete pa nema razloga sumnjati kako će se trend povećanja gledanosti, uz pomno odabrane programe, nastaviti i dalje.
Konačno, ostvaruje se i zamisao izmjene vizualnog identiteta i bolje prepoznatljivosti kina Tuškanac i svega što je vezano uz njegove programe, bilo samostalno ili, još bolje, u sklopu cjelokupne prezentacije sadržaja Hrvatskog filmskog saveza čime će proces transformacije biti zaokružen.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
