POETSKO IZLAGANJE NA FILMU

Kako razumjeti eksperimentalni film – kognitivni pristup

UDK: 791.21.038.6

Eksperimentalni film često puta stavlja na kušnju naša standardna komunikacijska očekivanja (dovoljno je prisjetiti se “vizija” Stana Brakhagea, “slučajnosti” Mihovila Pansinija ili apstraktnog plesa oblika i boja Lena Lyea) i upravo ispituje doživljajne potencijale koji se otvaraju kad gledatelj mora savladavati narušavanja standardnog odnosa. No, to zasigurno ne znači da se razumijevanje eksperimentalnoga filma razlikuje od razumijevanja bilo koje vrste filma ili drugih žanrova. Kognitivistički pristup podrazumijeva da sve mora imati temelj u našim kognitivnim sposobnostima. U kognitivnoj filmskoj teoriji, polazište je doživljaj filma, pa ću, na primjeru eksperimentalnog filma, pokušati utvrditi kognitivne probleme koji se rješavaju određenim tipiziranim filmskim postupcima, te se potruditi razbistriti specifičnu doživljajnu svrhu koju treba ostvariti takvim postupcima. Kao primjere uzet ću filmove Ivana Martinca (Rondo, 1962), “filmove fiksacije” iz 1960-ih (termin Dušana Stojanovića), kakav je Pravac Tomislava Gotovca (1964), “strukturalni film” (Four Shadows Larryja Gottheima, 1978), te filmove materijalističkog usmjerenja (Sretanje Vladimira Peteka, 1963; Clouds Petera Gidala, 1969).

Vanja Obad