FESTIVALI

Film sjena bez sjena

Festival animiranog filma u Chiavariju (Festival internazionale del cinema d’animazione, Chiavari, Italija), 21-25. listopada 2004.

UDK: 791.65.079(450 Chiavari):791.228”2004”(049.3)

Giannalberto Bendazzi, jedan od najistaknutijih svjetskih povjesničara filma, pokrenuo je, zajedno sa skupinom znalaca i entuzijasta, novi međunarodni festival animacije u Chiavariju, malom priobalnom gradiću blizu Genove. Festival je ustrojen prema najvišim standardima svjetskih festivala, osobito onih poput zagrebačkoga: riječ je o festivalu okrenutu prikazu stanja u suvremenoj umjetničkoj animaciji. Većina je filmova bila pozvana na festival, a kako su pozivi rađeni na temelju dobrog poznavanja najnovije animacije, to je i program konkurencije bio najviše razine. Ali, Bendazzi i njegovi suradnici vide posebnost festivala u njegovu studijskome, proučavateljskom krilu, u tematskim retrospektivama koje bi bile praćene publiciranim studijama i okruglim stolovima. Jedna je posebno vrijedna retrospektiva bila u izučavalačkom središtu prvoga (’nultog’) izdanja festivala: povijesni pregled siluetnoga filma, odnosno animiranoga siluetnog filma, podvrste kolažnog filma. Retrospektiva je pokazala da uz općepoznatu Lotte Reiniger postoje i raniji stvaratelji, istodobni i kasniji zaključno s našim suvremenikom Francuzom Michelom Ocelotom, koji danas radi istančane siluetne animacije. Retrospektiva je bila popraćena kapitalnim izdanjem dvojezične knjige francuskoga specijalista Pierrea Jouvanceaua — Le film de silhouettes / The Silhouette Film (Le Mani — Festival del cinema d’animazione di Chiavari, Genova, 2004), predstavljanjem te knjige i okruglim stolom s temom siluetne animacije. Osim te retrospektive festival su pratile još dvije velike retrospektive: opusa talijanskoga tandema Emanuelea Luzzatija i Giulia Gianinija, majstora kolažne animacije, te istočnjačkoga majstora Takahate Isaa. Po svojoj manifestacijskoj strani festival je očigledno uspio. Bendazzi i njegovi kolege dokazali su kako se entuzijazmom i znalaštvom može odmah sastaviti vrhunski festival — barem kad se sudi po izvedenu programu. Problem festivala bile su ograničene financije, slaba reklama festivala i u zemlji i u inozemstvu, te slab odaziv domaće publike. No, kako je jedna od svrha tog festivala da proširi poznavanje animacije u regijama i među publikom koja nije imala priliku upoznati se s umjetničkom animacijom, a kako studijska orijentacija može imati i internacionalnu privlačnost, festival očito ima duboka opravadanja, i nadamo se da će poživjeti.
ANALITIČKI SADRŽAJ: Uvod; Siluetni film; Glavni program i ostali popratni programi; Izgledi festivala

Hrvoje Turković