KULTURNA POLITIKA

Nakupci filmova

Distribucija filma u Hrvatskoj — osobni osvrt

UDK: 791.64(497.5)

Autor članka obnašao je u drugoj polovici osamdesetih godina funkciju savjetnika za repertoar u distributerskom odjelu velikoga prikazivačkog poduzeća Kinematografi. U tom razdoblju u bivšoj Jugoslaviji trinaest poduzeća aktivno se bavilo uvozom i distribucijom stranog filma, dva u Hrvatskoj (Croatia film i Kinematografi), sedam u Srbiji (Morava film, Avala Pro film, Inex film, Centar film, Union film, Zvezda film i Kosova film), jedno u Sloveniji (Vesna film), jedno u BiH (Kinema), jedno u Crnoj Gori (Zeta film) i jedno u Makedoniji (Makedonija film). Uvoz filmova obavljao se preko poslovne zajednice Jugoslavija film, čije su stručne službe ugovarale cijene licencija sa stranim partnerima. Sustav je onemogućavao konkurenciju i nadmetanje u cijenama među domaćim distributerima. Svaki distributer vodio je vlastitu uvoznu listu i ukoliko je na nju prijavio određeni filmski naslov, samo je on imao pravo na njega: samo u slučaju odustajanja drugi je distributer mogao staviti film na svoju listu. U prijavljivanju naslova na listu vodila se prava utakmica, koja je posao savjetnika za repertoar tih godina činila iznimno uzbudljivim. Sustav je također sprečavao nabijanje cijena od strane velikih američkih kompanija, tzv. majora: raspon vrijednosti licencije kretao se od osam do četrdeset tisuća dolara, i to za četverogodišnje razdoblje.
Naslutivši skori kraj socijalizma, majori su u proljeće 1989. najavili da odsad žele raditi samo na postotak te izabrali svoje domaće partnere, uglavnom poduzeća s jakim prikazivačkim mrežama. Umjesto 70:30 u korist prikazivača, bruto prihod od kinoulaznice sada se dijelio u omjeru 60:40. Majori su uglavnom podmirivali sve troškove, od reklame do kopija, a domaćem su distributeru prepuštali 15-20 posto svoga prihoda (poslije i manje). Većina distributerskih poduzeća svedena je na marginu, ali su zato stasala nova, ponikla iz piratskoga biznisa, koja su poslovala s nezavisnim američkim kompanijama. Rascjepom Jugoslavije, hrvatska poduzeća najčešće su zadržala poslovanje sa Slovenijom: danas je tendencija da domaće poduzeće koje posluje s majorima obavlja distribucijsku djelatnost na širem prostoru jugoistočne Europe.

Nenad Polimac