U POVODU KNJIGA

Površnost i nedostatak uredničke discipline

(Filmski leksikon, ur. B. Kragić i N. Gilić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža)

UDK: 791(031)(099.32)

Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža nastavlja se na dvotomnu Filmsku enciklopediju istoga izdavača, objavljenu u drugoj polovici osamdesetih. I nova knjiga sadrži natuknice o najvažnijim filmskim stvaraocima (kako igranih, tako i dokumentarnih, eksperimentalnih i animiranih filmova) te filmskim pojmovima i žanrovima, ali je novina u tome što su pojedinačni filmovi (iz svih filmskih vrsta) zasebno obrađeni. Manjak prostora u odnosu na enciklopediju urodio je znatnim propustima: dok su redatelji dobili najviše prostora, odabir glumaca, snimatelja i skladatelja izvršen je rigorozno, pa nedostaju neka od najznamenitijih imena u povijesti kinematografije. I odabir filmova — izdvojeno ih je nešto preko 900 — vrlo je neujednačen: zbog problematične uredničke odluke da se uvrste svi dobitnici Oscara, Zlatne palme, Zlatnog lava i Europske filmske nagrade, izostavljena su čitava razdoblja i pravci. Klasična i modernistička francuska kinematografija predstavljene su izdašno, ali su mnogi od velikih američkih redatelja — uzora francuskih novovalovaca — dobili uz poseban članak tek po jedan izdvojen film, dok ih Godard, Rohmer, Resnais i Rivette imaju po osam-devet. Nekoć utjecajni istočnoeuropski film sveden je na fusnotu, socrealizam je ignoriran unatoč nizu važnih ostvarenja, a problematičan je i odabir najboljih ostvarenja devedesetih, kako američkih, tako europskih i azijskih. U predstavljanju hrvatskog filma smetaju tendencije da se ignoriraju socijalistička prošlost i jugoslavenski kontekst, doprinosi redatelja iz drugih sredina, kao i važna ostvarenja hrvatskih filmaša u drugim jugoslavenskim republikama. Filmski leksikon značajan je po predstavljanju nove generacije hrvatskih filmskih kritičara: neki od pojedinačnih članaka su izvrsni, ali uz suvisliji urednički posao knjiga je mogla biti neusporedivo bolja.

Nenad Polimac