STUDIJE

Dvojnici i dvojstva (o Luchinu Viscontiju pomalo i o Zatvorenom obiteljskom krugu nešto više)

UDK: 791.633-051Visconti, L.(049.3)

Pretposljednji film Luchina Viscontija Zatvoreni obiteljski krug nastao je nakon tri redateljeva filma koja su odražavala njegovu zaokupljenost njemačkim temama i njemačkom kulturom općenito, kao i sklonost »baroknom« režijskom prosedeu, Sumraka bogova, Smrti u Veneciji i Ludwiga. Kao komorno djelo, snimljeno u potpunosti u studiju (i sa svega nekoliko glumaca), okrenutošću talijanskim temama, kao i prigušenijim redateljskim postupkom, film je predstavljao i svojevrsnu reakciju na njih. Film je razmatran ponajprije u kontekstu stalne Viscontijeve preokupacije obitelji, kao još jedan redateljev prilog prikazivanju njezina rasapa, ali i kao film koji, uz Smrt u Veneciji, govori o neuspjeloj želji za obnovom, rekonstruiranjem obitelji. Već u prvim kadrovima, prikazima i pregledima različitih slika skupnih (obiteljskih) portreta u interijeru, ilustrira se naslov i ujedno prefigurira tema filma.

Pritom se gotovo usputno ukazuje na probleme predstavljanja i reprodukcije, probleme inherentne filmu. I dalje se u filmu taj odnos prema slikarskom žanru razvija kompozicijama kadrova koje se razmještajem likova očituju kao citati, dvojnici, slikarskih skupnih portreta u interijeru. Film je na prostornom planu zasnovan na suodnosu dvaju prostora, labirintskog Profesorova stana, pretrpanog starim namještajem, knjigama, slikama i antikvitetima, i renoviranog stana koji je on iznajmio Bianci Brumonti, a koji je dizajniran u suvremenom i bezličnom stilu. Međutim, i profesorov stan postaje specifično udvostručen kada se uvede dotad nepoznat prostor male skrivene sobe kao prostora krajnje sigurnosti.

Film se odlikuje i vremenskim udvostručivanjima, koja se postižu trima kratkim retrospekcijama što u cjelini tvore opoziciju sadašnjosti. Dvije vremenske razine prikazuju ujedno dvije Profesorove obitelji: stvarnu iz prošlosti i potencijalnu, dakle kopiju prve, u sadašnjosti. I na fabularnom planu film se zasniva na nizu opozicija, odnosno udvostručivanja. Tako je Profesor sup(r)ostavljen markizinoj obitelji/skupini s druge, ali se ujedno između njega i Konrada razvijaju paralele. Profesorov i Konradov odnos poprima značajke odnosa originala i dvojnika, odnosno i metaforičke implikacije odnosa oca i sina. Od ostalih karakteroloških dvojstava značajno je sagledavanje likova Profesorove majke i supruge kao semantički jednog. Profesor u Zatvorenom obiteljskom krugu još je jedna Viscontijeva figura melankolije, stanja kojem se Visconti kontinuirano vraćao u mnogim svojim filmovima, napose od Geparda dalje, također stanja koje umnogome odgovara figurama dvojstva i rascjepima. Zatvoreni obiteljski krug se i sam, u cjelini ili dijelovima, odnosi kao dvojnik spram nekim drugim Viscontijevim filmovima, a uloge Burta Lancastera, Silvane Mangano i Helmuta Bergera nude mogućnosti za usporedbe s njihovim ranijim nastupima u Viscontijevim filmovima.

Niz strukturnih i karakteroloških dvojstava (udvostručivanja, opozicija, kontrasta, paralela) kojima je prožet Zatvoreni obiteljski krug ne predstavljaju iznimku u Viscontijevu opusu. Naime, Viscontijevi filmovi često odražavaju podvojenosti, udvostručavanja i opozicije i na karakterološkom, i na svjetonazorskom, i na narativnom i na vizualnom planu.

Bruno Kragić