STUDIJE

Seksualnost i transgresija: subverzivna moć pornografskih filmova

UDK: 791.226:392.6

Seksualnost i film neodvojivi su od samih početaka filmske industrije. Iako se na prvi pogled čini da je razvoj pornografije vezan za sredinu 70-tih godina 20. stoljeća, kada dolazi do prve komercijalne proizvodnje i distribucije pornografskih filmova, više ili manje slobodne prikaze spolnoga čina nalazimo već u ranim fazama kinematografije, doduše najčešće u obliku lascivnih scena u kojima se tek metaforično sugerira spolni čin.

Ono što će u drugoj polovici 20. stoljeća postati jednom od najprofitabilnijih industrija oduvijek je na neki način bilo prisutno u formatu filmskog zapisa. Ovaj tekst bavi se odnosom između vizualnog prikaza seksualnosti i transgresije na primjeru filma kao modernog fenomena. Osnovna je namjera bila ispitati na koji način pornografski filmovi stvaraju drugačiju percepciju seksualnosti od one koja je bila prisutna u povijesti u obliku književnih zapisa, crteža i fotografije te kako se s pojavom filma promijenio diskurs o seksualnosti kakvog poznajemo od kraja 18. stoljeća. U prvom dijelu naglasak se stavlja na različite diskurse o seksualnosti koje je proizvela ideologija prosvjetiteljstva i na tehnike koje su primjenjivane u diskurzivnoj proizvodnji subjekata.

U drugom dijelu razmotrena je važnost filma i slike kao medijatora u procesima vizualne konstrukcije seksualnosti. U trećem dijelu, koristeći klasična i suvremena shvaćanja pojma seksualnosti, tekst se detaljnije pozabavio pornofilmovima i istražio zbog čega imaju snažniji transgresivni potencijal od klasičnih prikaza poput romana ili fotografije. O pornografiji kao mediju te o diskursima o seksualnosti postoji golema literatura, no dosad je malo rečeno o transgresivnom potencijalu toga žanra. Ključne riječi su pri tome transgresija, dominantnost muškog pogleda, skopofilija i iskustvo liminalnosti kakvo nam nudi ontološki status fotografskih i filmskih slika.

Tekst donosi nekoliko zaključaka:

1) iako se draž pornografije vrlo često sastoji u izokretanju poretka i moći, ona ipak uvijek ostaje na strani očuvanja poretka jer je svaki seksualni teatar insceniran i zamišljen prema strogim i unaprijed definiranim pravilima;
2) druga odlika pornografije je transgresija vremena, s obzirom da ona izostavlja pripovijedanje, što stvara iluziju apsolutne moći seksa koja se temelji na beskonačnom ponavljanju užitka;
3) pornografija je često povezana s liminalnim iskustvom smrti: i seks i smrt podjednako posjeduju moć prijestupa jer u postojeći poredak unose potencijalno opasan dinamizam i prekoračenje.

Privlačna moć pornografije nalazi se upravo u tom transgresivnom potencijalu kojeg moderna, usprkos svim domišljatim strategijama, nije uspjela ni pripitomiti ni svladati.

Tonči Valentić