STUDIJE

Seks i grad — (a)političnost ženskih žanrova

UDK: 791.2-055.2 305-055.2

Tekst u središte postavlja kategoriju »ženskih žanrova«, proizašlu u prvome redu iz konteksta proučavanja audiovizualnih tekstova, odnosno televizijskih i filmskih formi namijenjenih ženskoj publici, poput sapunice ili melodrame, kao osobito prikladnu za pristup serijama kao što je Seks i grad. Annette Kuhn i Charlotte Brunsdon ženske žanrove definiraju kao »fikcije ženskosti u masovnoj kulturi« ili »predodžbe za žene« umjesto »predodžbi žena« u medijima. Kuhn naglašava »političku korisnost« ženskih žanrova koji tradicionalnu predodžbu o univerzalnom, homogenom i androginom gledatelju zamjenjuju kulturnim proizvodima vođenim ženskom žudnjom i ženskom točkom gledišta, dok Brunsdon u raspravu uvodi problematiku moći koja se očituje kroz feminističku žudnju za ovladavanjem diskurzom o ženskosti. U tom smislu borba za vlast nad reprezentacijama ženskosti svjedoči o političkom karakteru ženskih žanrova, iako ih se najčešće želi odbaciti kao osobne, privatne, te zato automatski apolitične forme.

Tekst također naglašava važnost promjene politike popularnog koje se mogu pratiti kroz pojavu novih reprezentacija ženskosti unutar ženskih žanrova. Takve promjene, prema Davidu Gloveru i Cori Kaplan, ovise o vezi estetskog i političkog jer se kao poprište najznačajnijih pomaka unutar žanra može uzeti križanje spolne politike s drugim gorućim društvenim problemima. Promjene reprezentacija ženskosti uočljive u Seksu i gradu, odnosno razlike između tradicionalnijih i novijih predodžbi žena, počivaju na zadržavanju značajnih emocionalnih veza, no tako da nisu nužno praćene udajom ili djecom. Također, serija ne samo da je uračunala feminizam u svoje središnje preokupacije, već uvijek iznova prikazuje načine na koje junakinje pregovaraju s feminističkim idejama, kao i njihovu zbunjenost novim ženskostima koju donosi načelo slobode i izbora trećega vala feminizma. Problemi u Seksu i gradu prikazani su kao nadiindividualni jer u svakoj epizodi junakinje proživljavaju slične dvojbe koji kroz njihove razgovore i Carrien komentar u off-u postaju opći, zajednički ženski problemi. Da serija posjeduje politički naboj, nije samo nužna posljedica uzimanja feminizma zdravo za gotovo, nego je neizbježan rezultat samog formalnog načina funkcioniranja serije: Carrie, kao autorica novinske kolumne, pojedinačna iskustva svojih prijateljica apstrahira i uopćava, iz njihovih individualnih pitanja izvlači ono zajedničko da bi ih prekrojila u zapitanost nad ženskim identitetima uopće.

Maša Grdešić