STUDIJE
Subjektivnost u novom hrvatskom filmu: kritičkonaratološki pristup
UDK: 791.32
165.81:791.233(497.5)"200" Autorica obrazlaže filmsku
konstrukciju subjektivnosti na podlozi teze o potrazi za
identitetom kao osnovnim izvorom društvenoga značenja u
suvremenome globaliziranom društvu. U jugoistočnoj Europi,
ozloglašenom Balkanu, redefiniranje subjektivnosti, prihvaćanje
Drugosti i potkopavanje ograničavajućih ideoloških normi
postaje poslijeratna i tranzicijska nužnost i stvarnost,
tvrdi autorica, što se vidi na primjerima filmova kao što
su Svjedoci Vinka Brešana, Oprosti za kung fu Ognjena Sviličića,
Što je Iva snimila 21. listopada 2003? Tomislava Radića,
Dva igrača s klupe Dejana Šoraka i Što je muškarac bez
brkova? Hrvoja Hribara. Kritičkonaratološki pristup ovim
filmovima podrazumijeva interdisciplinarni pothvat koji
uključuje vezu između filma i naratologije, pa pitanja
subjektivnosti u prvom redu obuhvaćaju odnos između naracije
i filmskog prikazivanja, a kod teme proizvodnje subjektivnosti,
ovaj pristup ukazuje na međuzavisnost filma i kulturalne
teorije.
Autorica obrazlaže probleme koji se nameću kod pokušaja definiranja
subjekta kao kategorije koja se stalno proizvodi i redefinira,
a u analizi narativnoga filma treba razlikovati razine teksta,
priče/sižeja i fabule: narativni tekst je tekst u kojem neki
agens priča priču u određenom mediju... priča je fabula koja
je prikazana na određeni način... fabula pretpostavlja niz
događaja povezanih logičkim i kronološkim redom, koje uzrokuju
i doživljavaju aktanti (prema Mieke Bal). Dakako, subjektne
pozicije u filmskim narativnim tekstovima usko su povezane
s pitanjima roda, seksualnosti, nacionalnosti i rase, i određivanje
ovih pozicija u analizi navedenih hrvatskih filmova pretpostavlja
nužno interdisciplinarni pothvat, pri čemu dolazi i do pomicanja
disciplinarnih granica, u ovom slučaju između filmologije
i naratologije. Neodrživost ograničenja disciplinarnih granica
unutar humanističkih znanosti možda se najbolje vidi upravo
u filmologiji, posebno uočljivo tada kada pokušamo iznaći
mogućnost konceptualiziranja filmskih konstrukcija subjektivnosti.
Saša Vojković
|
