53. revija hrvatskog filmskog stvaralaštva djece
Bura
Na desetom katu riječkog hotela Neboder bura baš lijepo svira, čas kao milozvučna flauta, čas opet dubokim tonovima trombona, ali stalno zvuči poput kakvog velikog limenog orkestra! Jaki sjeverac puše s kopna prema moru, kada se hladni zrak iz gorskoga zaleđa obruši prema pučini. Bura puše na refule, počinje naglo i traje nekoliko dana, a stišava se polako.
Prvi je dan 53. revije protekao u znaku svečanog otvaranja i prve natjecateljske projekcije. Sudionici Revije okupili su se u riječkom Art-kinu Croatia, u kojem se prva filmska projekcija dogodila još koncem dvadesetih godina prošloga stoljeća, a obnovljeno je i ponovo stavljeno u funkciju prosinca 2008. Sada kao revijski centar domaćin je svih projekcija te razgovora s autorima.
Među odabranim filmovima čak je 35 animiranih, pa 25 igranih, 15 TV-reportaža, 11 u otvorenoj kategoriji, a samo pet dokumentarca! Nekada dominantna kategorija gotovo je posve nestala iz fokusa zanimanja školskih filmskih skupina, a članica stručnog žirija Maja Flego, savjetnica pri Uredu pravobraniteljice za djecu, misli kako je bilo dobrih ideja, ali nisu kvalitetno realizirane. Teme su uglavnom neobični pojedinci u neobičnim okolnostima, posebno sportaši, glazbenici pa i kolege filmaši, a jedna su od zanimljivih potkategorija osobe koje se bave djecom s teškoćama u razvoju i njihovim potrebama. Vrijedi doduše napomenuti kako su neki dokumentarci proglašeni TV-reportažama ili otvorenom kategorijom, što govori da autori ponekad nisu baš sigurni što su snimili. Pa, ako je dobro i kvalitetno, možda je i oprostivo što je krivo etiketirano.
A Čejen Černić, filmska i TV-redateljica, objedinjuje oba iskustva. Nekada je na Revijama sudjelovala kao autorica, još u ono vrijeme kada su se skupa natjecala djeca iz osnovne škole i srednjoškolci, i bila je silno razočarana što njen prvi film nije bio uvršten u službene projekcije. Danas je članica žirija koja s kolegama donosi odluke o tome tko prolazi, a tko ne. Svjesna svačijih velikih očekivanja, mora se i želi pridržavati svojih kriterija. Cijeni autentičnost i maštovitost, ljuti je kada djeca u igranom filmu pokazuju da se nisu posve uživjela u uloge, a raduje se kada je uvjerena da su zaista učenici napravili film, a odrasli bili tek savjetnici. Mentorstvo je uvijek balans između poštivanja učenika, povjerenja, poticanje dječje kreativnosti, stručnog usmjeravanja i konstruktivnog kritiziranja, kaže.
Na predstavljanju novog dvobroja Hrvatskog filmskog ljetopisa govorili su filmska kritičarka i članica redakcije Diana Nenadić, doktorandica iz područja filmologije Mirela Ramljak Purgar te izvršni urednik HFLJ-a Silvestar Mileta, koji su detaljnije obrazložili svoje viđenje klasika Fritza Langa Metropolis, snimljenog 1927. godine, i neke druge zanimljive teme.
A brod se, normalno, ljulja! Iako čvrsto usidren uz gat riječke luke, prvi hrvatski botel Marina, sagrađen inače još daleke 1936. godine u Danskoj, a od 1969. na Jadranu, njiše se na uzburjanom moru, malo više na donjoj palubi, čiji su okrugli prozori tek tridesetak centimetara iznad mora, pa posebno kontinentalcima stvara nezaboravan ugođaj, iako ni Dalmatinci i Primorci nisu posve stabilni. Zanimljivo, oni koji su smješteni na brodu htjeli bi biti u hotelu, a oni koji su u hotelu baš bi voljeli biti na brodu. Ljudskoj je prirodi teško udovoljiti!
No, sutra će se bura smiriti, utisci jednih i drugih razmijeniti, a riječka će se Revija, što se održava punih 29 godina nakon prethodne u ovom gradu, još dugo pamtiti. Po dobrom, itekako!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
01.10.2015.