42. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva
Nek' padne rola!

Uzviknuo je na početku 42. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva Matko Burić, njezin čelni lik i djelo, a vani je uporno padao prvi ovogodišnji snijeg. Ne pamtim kada sam zadnji put hvatao jezikom krupne pahulje koje su se mam topile i izazivale da ih se uhvati još, dok je Samobor ubrzano mijenjao izgled i pretvarao se u bajkoviti zimski gradić, gdje vam škripi pod nogama, borovi se začas zabijele, a jedan crni pas svaki čas otresa pahulje s leđa, kako ne bi tko još pomislio da je dalmatiner.

Doduše, možda je ova zimska idila donekle pokvarila očekivanja organizatora o (pre)punoj dvorani samoborskog kina, iako valja spomenuti da su najuporniji ipak stigli, sve od Dalmacije pa do Slavonije, a neki čak potegli i iz Zagreba, pa su poslije sa strepnjom tražili limene ljubimce prekrivene naslagama snijega i brinuli kako će se iste noći vratiti doma. Ili potražiti kakvu dobru dušu punu razumijevanja koja bi ih primila na noćenje.

Na prve tri revijske projekcije prikazano je osamnaest odabranih filmova, a među njima i cjelovečernji, 109 minuta dugi dokumentarac Kino moje malo autora Arminia Grgića i Zvonimira Karakatića o povijesti kinematografa u Požegi, gdje ih je nekada bilo čak četiri, a danas se u kino mora ili u Osijek ili u Zagreb. Među prikazanima je bilo šest animiranih, šest eksperimentalnih, tri igrana i tri dokumentarna filma, a produkcijski su nastajali na Akademiji likovnih umjetnosti Zagreb (tri), Akademiji dramske umjetnosti Zagreb (tri), Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (jedan), u malim producentskim kućama ili od samostalnih autora (šest) te u filmskim klubovima (pet), odnosno u raznim kombinacijama na koje autore nagoni ili stvaralački nerv ili trenutna nezavidna materijalna situacija recesije koja je potrajala duže nego kod drugih. Neka smo bar u nečemu najbolji!

Tematski su filmovi okrenuti nostalgičnoj filmskoj povijesti, besmislu ratovanja, problemima ovisnosti, odnosu stvarnosti i privida, izopaćenosti ljudske prirode, trans-seksualnosti, ljudskoj upornosti, (ne)mogućnostima uspostavljanja odnosa među ljudima i opasnostima sve veće identifikacije u raznim sustavima bilježenja ali i prijenosa podataka o nama, željenim, a neostvarenim te neželjenim trudnoćama, iluzijama i opsesijama, mogućnostima verbalizacije poruka koje prenosimo jedni drugima, a bilo je i filmova koji govore o čistoj ljepoti i odnosu kamena i svjetla i dugo će nam ostati u sjećanju, kao stvarna posveta duši.

Valja pogledati preostale tri revijske projekcije te dva prateća programa u kojima se predstavljaju arhivski i recentni filmovi FAGEP-a, pa pričekati javno žiriranje najavljeno za nedjelju, 28. studenoga, na kojem će se iskristalizirati, poput kakvih snježnih pahulja, najbolji radovi s ovogodišnje Revije, a zatim i smjerovi kojima valja ići ubuduće u hrvatskom neprofesijskom filmskom i videostvaralaštvu.

I šetati zasnježenim Samoborom, misleći na one koji nisu s nama, a jako nam nedostaju.

Organizatori 42. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva su Hrvatski filmski savez i Filmska autorska grupa "Enthusia Planck", a partner u organizaciji i provedbi je Pučko otvoreno učilište Samobor. Pokroviteljstva su se prihvatili Hrvatski audiovizualni centar, Zajednica tehničke kulture Grada Samobora, Zajednica tehničke kulture Zagrebačke županije i Grad Samobor.

Duško Popović

28.11.2010.