Zrinka Cvitešić

Zrinka Cvitešić, (piše negdje u nekoj futroli), akademska glumica. Rođena je 18. srpnja 1979. u Karlovcu. Osim čineći nestašluke i vragolije, vrijeme je provodila odlazeći na brojne plesne sate, u glazbenu školu te u dramski studio. Videći da im je dijete štreber, roditelji je upisuju u jezičnu gimnaziju, nakon koje bježi u Zagreb i u traženju glazbene, plesne ili dramske akademije, ulazi najprije u zgradu dramske, gdje diplomu dobiva 2002. godine. Iza nje su brojne odigrane predstave (PLANET ART: Zečja rupa, HNK: Opera za tri groša, Romeo i Julija, Octopussy, Idemo na more; KOMEDIJA: Mali dućan strave, Nemoćnik u pameti, San ivanjske noći, Klupko; TEATAR ITD: Kanibali; KAZALIŠTE KUFER: Karlovac, kraj na zemlji; KAZALIŠTE VIROVITICA: Faust) te nekoliko filmova: Veliko spremanje, La femme musketaire, Rano buđenje, Volim te, kao i igrani filmovi Konjanik (red. Branko Ivanda) i Što je muškarac bez brkova (red. Hrvoje Hribar), u kojima tumači glavne uloge.

Andrei Dascalescu

Rođen je u Piatri Neamt u Rumunjskoj 1984. godine. Diplomirao je montažu i zvuk na filmskoj akademiji u Bukureštu 2008. godine. Radio je kao voditelj studija BBC Rumunjska i kao montažer i autor zvuka na mnogim filmovima, uključujući Mladost bez mladosti Francisa Forda Coppole (kao asistent Walteru Murchu). Producirao je i režirao FLY, dvominutni igrani film koji je ušao u konkurenciju na trinaest festivala i dobio dvije nagrade. Organizira festival kratkog filma Filmul de Piatra, u Piatri Neamt, svom rodnom gradu.

Autor je dugometražnog prvijenca Constantin and Elena, nagrađenog za najbolji prvi film na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu (IDFA) kao i za najbolji debi na međunarodnom festivalu u Transilvaniji (TIFF) 2009. godine, te nominiranog za nagradu Gopo, koju dodjeljuju rumunjski filmski djelatnici (Romanian Film Industry Awards), kao najbolji dokumentarac i prikazanog na mnogim festivalima diljem svijeta. Constantin and Elena, kojeg je sam producirao, režirao, snimio i montirao, prva je rumunjsko-španjolska filmska koprodukcija.

Joško Marušić

Rođen je 1952. godine u Splitu. Tamo je završio klasičnu gimnaziju, a u Zagrebu je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu. Od tada se kao profesionalac bavi različitim medijima (strip, karikatura, ilustracija, literatura, filmska produkcija, televizija, teorija i kritika animacije), ali u fokusu njegova zanimanja je animirani film.

Od 1982. do 1989. godine radi na Zagrebačkoj televiziji kao urednik. Umjetnički je direktor Studija za animirani film u «Zagreb filmu» u dva navrata: od 1987. do 1990. godine, i od 1995. do 1998. godine. Od 1993. do 1998. godine predsjednik je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Od 1992. do 1998. godine je umjetnički direktor Svjetskog festivala animiranog filma u Zagrebu, a od 2000. do 2006. je predsjednik vijeća Festivala.

Godine 1999. utemeljuje na Akademiji likovnih umjetnosti Odsjek za animirani film (danas Odsjek za animirani film i nove medije) i predaje tri teoretska predmeta, te obnaša profesorsku dužnost mentora. Gostujući je nastavnik nekoliko europskih sveučilišta i bio je članom mnogih žirija festivala kratkog filma.

U nekoliko hrvatskih novina ima stalne kolumne karikature ili stripa i piše teoretske tekstove o animaciji. Dobitnik je najznačajnijih nagrada za ilustracije dječjih slikovnica.

Objavio je nekoliko knjiga, i održao četiri velike izložbe svojih likovnih radova.

Najpoznatiji je kao autor animiranih filmova za koje je nagrađen na najznačajnijim festivalima animacije (Annecy, Zagreb, Varna, Ottawa, Oberhausen, Madrid, Shanghai…).

Najpoznatiji su mu filmovi: «Iznutra i izvana», «Perpetuo», «Tamo», «Lice straha», «Kod kuće je najbolje», «Miss Link», «U susjedstvu grada»…

Njegovi filmovi «Riblje oko» (jugoslavenski kandidat za nagradu «Oskar») i «Neboder» prikazani su na Londonskom filmskom festivalu kao najbolji filmovi napravljeni te godine u svijetu. Kritičar i teoretičar Giannalberto Bendazzi, njegov film «I love You too…» uvrstio je među najbolja 84 filma u sveukupnoj povijesti animacije.

Živi i radi u Zagrebu.

Diana Nenadić

Diana Nenadić (Split, 1962) diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1986. Tijekom i poslije studija radi kao novinarka te filmska kritičarka. Filmske kritike i eseje objavljivala u Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Kinoteci, Stilu, Vijencu, Quorumu, Kolu, Zarezu, Hrvatskom filmskom ljetopisu, u emisijama Prvog (Licem u lice) i Trećeg programa Hrvatskoga radija (Filmoskop, Filmološki ogled, Zoofon), u zbornicima te emisijama Hrvatske televizije (Film-video-film). Dobitnica je godišnje nagrade Vladimir Vuković za filmsku kritiku 1997. i 2006. godine.

Kao urednica naklade Hrvatskoga filmskog saveza (od 2000), utemeljila je nekoliko filmskih edicija i uredila niz knjiga/publikacija s područja filma.

Ahmed Muztaba Zamal

Ahmed Muztaba Zamal filmski je activist iz Bangladeša. Trenutno obnaša funkciju glavnog tajnika filmskog udruženja Rainbow Film Society, vodećeg filmskog udruženja u zemlji. Osnivač je i direktor festivala Dhaka International Film Festival, koji je prvi festival dugometražnog filma u Bangladešu financiran potpuno iz privatnog sektora i održava se od 1992. godine. 1994. godine osnovao je bangladeški ogranak FIPRESCI-ja i izabran je za glavnog tajnika međunarodnog udruženja filmskih kritičara Bangladeša – IFCAB-a.

Bio je član FIPRESCI-jevog i Netpac-ovog žirija na mnogim međunarodnim filmskim festivalima kao što su Cannes, Berlinale, Venecija, Locarno, Pusan i dr. Urednik je filskog tromjesečnika Celluloid.