20. 2. 2007.
U POTRAZI... / LOOKING FOR...      50'

Hot Afternoons Have Been in Montana / Vruća su poslijepodneva bila u Montani
Ken Kimmelman / US / 15'30'' / 2005.

Film se temelji na nagrađenoj pjesmi "Nation" Elija Siegela iz 1925. Kombinirajući fotografiju, igrane elemente i specijalne efekte prikazuje kako su vruća poslijepodneva u Montani povezana s cijelim svijetom - ljudima, mjestima, stvarima, prošlim i sadašnjim događajima. Ken Kimmelman (1940) višestruko je nagrađivani filmaš: osvojio je nagrade Emmy za film "The Heart Knows Better" (1995), serijal ''Ulica Sezam'' (1997-98) i druge projekte. Snimio je i producirao mnoge kratke filmove, animirane serijale i namjenske filmove Ujedinjenih naroda za djecu i odrasle baveći se ljudskim pravima i boreći se protiv rasizma.

Hobby Metal / Hobi - metal
Maximiliano Contenti / UY / 11' / 2006.

Neobičan mladić, kojemu je hobi opsesivno traženje i skupljanje stvari detektorom za metal, upravo je pronašao nešto novo za svoju kolekciju. Ovaj kratki film portretira neobičan karakter, nesvakidašnje biće s opsesijom. Ideja je sve snimiti s vanjske točke gledišta, točke uljeza koji ga prati gotovo u realnom vremenu, kao da u tišini bulji u rijetku životinju.

Loop City / Beskonačni grad
Sven Holly Nullmeyer / DE / 15' / 2005.

Grad je izgubljen u beskonačnosti vremena. Vanjski svijet šalje agenta da istraži što se dogodilo. Film koji neodoljivo nalikuje na kultni film Chrisa Markera "Mjesto oproštaja" ("La Jettée"). Sven Holly Nullmeyer bavi se audiovizualnom umjetnošću.

Lighting Bolts and Man Hands / Munje i ljudske ruke
Markus Wambsganss / DE / 6'30'' / 2004.

Ljudska vrsta više ne postoji. Mačka luta i ulazi u kuću. Ondje su svi mrtvi. Vrijeme se vraća unatrag i otkriva što se dogodilo. Ljudski život je posve uništen. Zemlja je tiha. Markus Wambsganss (1974) je studirao medijsku umjetnost na Sveučilištu Bauhaus u Weimaru i na Akademiji medijskih umjetnosti u Kölnu. Filmove je prikazivao na mnogim festivalima od Oberhausena do Venecije.

Hot Afternoons Have Been in Montana / Vruća su poslijepodneva bila u Montani / Ken Kimmelman / US / 15'30'' / 2005.

Hobby Metal / Hobi - metal / Maximiliano Contenti / UY / 11' / 2006.

Loop City / Beskonačni grad / Sven Holly Nullmeyer / DE / 15' / 2005.

Lighting Bolts and Man Hands / Munje i ljudske ruke / Markus Wambsganss / DE / 6'30'' / 2004.

6. 3. 2007.
NADREALISTIČKI KOLAŽ / SURREALIST COLLAGE      60'

Banka / Posuda / The Jar
Marina Gorbač / UA / 7'07'' / 2004.

"Banka" je prvi film mlade ukrajinske studentice Marine Gorbač, koja studira na Kijevskom sveučilištu za kazalište, film i televiziju.

Reconstitution / Obnova / Reconstruction
Hélene Abram / FR / 9' / 2005.

2 obiteljska objeda. 10 godina razdvojenosti. 500 kilometara udaljenosti. Između: bijeg. Hélene Abram (Nancy, 1973) je završila visoku državnu školu za sliku i zvuk La fémis, gdje je režirala tri kratka filma koji su se prikazivali na festivalima u Stuttgartu, Istanbulu, Kasselu i na televiziji Arte. Godine 2005. snimila je dokumentarni film o francuskom gradu Le Havreu za aplikaciju na UNESCO-ov program za zaštitu svjetske i kulturne baštine.

The Devil & The Fly / Vrag i muha / Claire Fowler / UK / 8'10'' / 2004.

Vizualna interpretacija islandske narodne priče o borbi dobra i zla sa zvukovima islandskoga glečera Vatnajökulla. Claire Fowler je redateljica eksperimentalnih, igranih i dokumentarnih filmova. Istražuje primjenu vizualno-narativnih elemenata kako bi ostvarila raspoloženje i atmosferu. Njezini su radovi inspirirani filmom i folklorom.

Dedicated to Unicorn / Posvećeno jednorogu
Soo You / TW / 4'05'' / 2006.

Otkad je jednorog otišao, jedino što vidim u sobi je slon između nas… Soo You završava primijenjenu medijsku umjetnost na Državnom umjetničkom sveučilištu u Tajvanu.

76 - 108
Viktor Hoffmann / DE / 4'44'' / 2005.

"76-108" je glazbeni zapis za andante, drugim riječima, smireni, graciozni pokret koji odgovara kucanju srca. Viktor Hoffmann je rođen u Rusiji. Studirao je umjetnost na Sveučilištu Bauhaus u Weimaru. Autor je kratkih filmova.

Nachtnebel / Noćna magla / Night Dust
Barbara Schärf / AT / 15' / 2005.

Serija crno-bijelih fotografija i ponekih u boji koje ne opisuju nego samo prikazuju dijalog između dvoje ljubavnika. Svakodnevna rutina ustajanja postepeno se zamjenjuje izmaštanim svijetom i snoviđenjima.

Her Heart is Washed in Water and Then Weighed / Srce joj je oprano u vodi i izmjereno
Sasha Waters / US / 12'45'' / 2006.

Sve što znamo nestaje kada umremo. Ovo je ljubavno pismo ljepoti ljudske prolaznosti u tri kratka čina. Radovi Sashe Waters bave se iskustvima kulturalno marginaliziranog stanovništva i subverzijom socijalne, seksualne i političke hijerarhije moći. Profesorica je na Sveučilištu u Iowi, gdje predaje produkciju dokumentarnih i eksperimentalnih 16-mm filmova i videa. 

Banka / Posuda / The Jar / Marina Gorbač / UA / 7'07'' / 2004.

Reconstitution / Obnova / Reconstruction / Hélene Abram / FR / 9' / 2005.

The Devil & The Fly / Vrag i muha / Claire Fowler / UK / 8'10'' / 2004.

Dedicated to Unicorn / Posvećeno jednorogu / Soo You / TW / 4'05'' / 2006.

76 - 108 / Viktor Hoffmann / DE / 4'44'' / 2005.

Nachtnebel / Noćna magla / Night Dust / Barbara Schärf / AT / 15' / 2005.

Her Heart is Washed in Water and Then Weighed / Srce joj je oprano u vodi i izmjereno / Sasha Waters / US / 12'45'' / 2006.

20. 3. 2007.
FOUND FOOTAGE      58’

Asmahan
Hisham M. Bizri / LB / 21'20'' / 2005.

"Asmahan" je filmska poema nastala prema posljednjem filmu sirijsko-egipatske dive Asmahan "Passion and Revenge". U filmu se spajaju njezine pjesme i radnja filma, preko čega upoznajemo odnos između njezina tragičnog života, filma i kolonijalnog Egipta. Hisham Bizri je filmaš i medijski umjetnik iz Libanona. Trenutno živi u San Franciscu. Predaje i pročelnik je Odsjeka za suvremenu umjetnost i povijest umjetnosti na Kalifornijskom sveučilištu Davis. Libanonski građanski rat, arapsko-izraelski sukobi pa i događaji u Zaljevskom ratu oblikovali su i dalje oblikuju ono čime se bavi u životu i umjetnosti.

Miss Popularity / Miss popularnosti
Wayne Yung / DE / 6'20'' / 2006.

Je li moguće imati dva momka istovremeno? Naravno, uz malo organizacije. Homoseksualac opisuje kako se nosi sa zahtjevima višestruke veze, koristeći se pritom arhivskim materijalom. Wayne Yung je pisac, performer i videoumjetnik koji istražuje pitanja rase i identiteta sa stajališta kanadskog ''queera'' kineskog podrijetla

Counter / Odbrojavanje
Volker Schreiner / DE / 6'30'' / 2004.

Ovaj rad se zasniva na arhivskom materijalu. Autor je uzimao sekvence s brojevima iz različitih filmova, klasičnih i nepoznatih, te je iz njih kompilirao odbrojavanje. Tako stvorena napetost brzim montažnim tempom održava gledateljevu pozornost. Volker Schreiner (1957) je njemački videoumjetnik. Od 80-ih se bavi videom i instalacijama. Gostujući je profesor na nekoliko njemačkih akademija.

Eut-elle été criminelle… / Čak i da je bila zločinac… / Even if she had been a criminal…
Jean-Gabriel Périot / FR / 9'30'' / 2006.

Francuska, ljeto 1944. Javno kažnjavanje žena optuženih za afere s Nijemcima tijekom rata.

[desi're:] The Goldstein Reels / Goldsteinove role
Romeo Grünfelder / DE / 4' / 2004.

Ovaj zanimljivi materijal snimljen na Super 8-mm filmu naizgled pripada ostavštini američkog filmskog umjetnika Jacka Goldsteina. Zbog nedostatka dodatnih podataka, nemoguće je otkriti mjesto, vrijeme i autorstvo filma te se za tim podacima još uvijek traga. Filmske scene, koje prikazuju golu ženu, još više naglašavaju zagonetnost. Romeo Grünfelder je studirao vizualne komunikacije i klasičnu glazbu. Također se bavio teorijom medija, a autor je mnogih članaka i eseja.

Ein Sommer in Deutschland / Ljeto u Njemačkoj / A Summer in Germany
Ichiro Sueoka / JP / 7' / 2005.

Ovo je jedan od novijih radova Sueokina serijala "Reinterpretation for the Private Films" koji se poziva na stare kućne filmove. Originalni film nije samo poetski opis ljeta 1931. u Njemačkoj nego i zapis o izgubljenoj predratnoj Njemačkoj. Ichiro Sueoka (Sapporo, 1965) je studirao kemiju na Tokijskom znanstvenom sveučilištu. Filmom se bavi od 1985. Trenutno živi u Tokiju, gdje je suosnivač eksperimentalnofilmske / video skupine FMIC. Predaje režiju na umjetničkim koledžima Asagaya i Wantan. U posljednje vrijeme najviše ga zanima ponovno iščitavanje povijesti filma iz avangardne percepcije i citiranje found footagea. 

It's All Blooming Now Mt. Heart Attack
Markus Wambsganss / DE / 3'09'' / 2005.

Eksperimentalni glazbeni video koji ispituje definiciju glazbenog spota inspiriran "Trilogijom Cinemascope" Petera Tscherkasskog i filmskim portretima "Screen Tests" Andyja Warhola. Markus Wambsganss (1974) je studirao medijsku umjetnost na Sveučilištu Bauhaus u Weimaru i na Akademiji medijskih umjetnosti u Kölnu. Filmove je prikazivao na mnogim festivalima od Oberhausena do Venecije.

Asmahan / Hisham M. Bizri / LB / 21'20'' / 2005.

Miss Popularity / Miss popularnosti / Wayne Yung / DE / 6'20'' / 2006.

Counter / Odbrojavanje / Volker Schreiner / DE / 6'30'' / 2004.

Eut-elle été criminelle… / Čak i da je bila zločinac… / Even if she had been a criminal… / Jean-Gabriel Périot / FR / 9'30'' / 2006.

[desi're:] The Goldstein Reels / Goldsteinove role / Romeo Grünfelder / DE / 4' / 2004.

Ein Sommer in Deutschland / Ljeto u Njemačkoj / A Summer in Germany / Ichiro Sueoka / JP / 7' / 2005.

It's All Blooming Now Mt. Heart Attack / Markus Wambsganss / DE / 3'09'' / 2005.

3. 4. 2007.
expeREALITY      68'

A Map With Gaps / Karta s prazninama
Alice R. Nelson / UK / 26' / 2006.

"A Map with Gaps" je zapis putovanja redateljičina oca kroz sovjetsku Rusiju ranih sedamdesetih u kamionetu zvanom Supervan koji je sam izradio. Kombiniranjem arhivskog tona i fotografija, rekonstruiranjem priče i animacijom, nadrealna komedija opisuje 12.000 milja, 14 zemalja i 26 osebujna dana. Alice Nelson (Dublin, 1969) živi u Edinburghu. Diplomirala je slikarstvo i film. Radi kao slobodna fotografkinja i grafička dizajnerica u Edinburghu.

Route to Cape Town / Put za Cape Town
Wolfgang Lehmann / DE / 5'42'' / 2006.

Koncept, skeč, pokretni crtež. Ulice vode u grad. Kratki trenuci u starom središtu Cape Towna. Vožnje, ljudi, pješaci, kratki fleševi. Sve je u pokretu: ljudi, auti, kamera. Wolfgang Lehmann od 1995. organizira predavanja i programe na temu klasične avangarde. Godine 2004. bio je direktor i kustos festivala Freiburger Film Forum s temom prošireni i avangardni film, a 2005. kustos festivala Backup Festival neue Medien im Film u Weimaru na temu avangarde 20-ih i 30-ih godina.

Sin / Grijeh
Driton Hajredini / DE / 7'29'' / 2004.

Autor ulazi s kamerom u crkvu i ispovjedaonicu te ispituje svećenika glupa pitanja. Driton Hajredini (Priština, 1970) je diplomirao slikarstvo. Bavi se videoumjetnošću. Izlagao u mnogim galerijama i na festivalima diljem svijeta.

Orders of Love / Zahtjevi ljubavi
Jes Benstock / UK / 10' / 2004.

Istraživanje skrivenih utjecaja prošlih generacija na našu osobnost. Autor se bavi obiteljskom poviješću migracije, slomom i samoubojstvom kako bi oslobodio svoga sina zamršenog obiteljskog nasljeđa. Jes Benstock britanski je filmaš, čije su ambicije dugometražni dokumentarci. "Orders of Love" je osvojio posebno priznanje na prošlogodišnjem festivalu u Ann Arboru.

Kill Time / Ubiti vrijeme
Carsten Aschmann / DE / 17'30'' / 2006.

"Kill Time" je kratki film o gradskoj dosadi, izolaciji, svakodnevici i paranoji. Islandskog umjetnika Sigtryggura Berga Sigmarssona (jednog od eksperimentalnih glazbenika u skupini Stilluppsteypa) je zaposjeo demon, ali se brzo dogovara sa svojim mizantropskim alter egom: "Kažem ti, ljudi su zli i jeftini. Mrzim ih." Neumjereno trošenje, ovisnost i elitističke ideje opravdava umjetničkom shizofrenijom… Ovo je dobar, ali ne i preozbiljan pokušaj obračunavanja s idejom identiteta u eksperimentalnoj umjetnosti. Carsten Aschmann živi i radi u Hannoveru. Radio je kao urednik i producent dokumentarnih projekata sa performerskom skupinom BBM. Također je producent umjetnika Kaina Karawahna i tajanstvenog filma Agnieszke Jurek "Does That Hurt You?" u kojemu David Lynch govori o sebi.

A Map With Gaps / Karta s prazninama / Alice R. Nelson / UK / 26' / 2006.

Route to Cape Town / Put za Cape Town / Wolfgang Lehmann / DE / 5'42'' / 2006.

Sin / Grijeh / Driton Hajredini / DE / 7'29'' / 2004.

Orders of Love / Zahtjevi ljubavi / Jes Benstock / UK / 10' / 2004.

Kill Time / Ubiti vrijeme / Carsten Aschmann / DE / 17'30'' / 2006.

17. 4. 2007.
BIZARBAR      67’

Estetomotto
Arturas Bukauskas / LT / 16'12'' / 2005.

Drugi dio filmske ''dilogije'' - estetički kinematografski moto. Filmski junaci napadnu publiku u kinu. Gledatelji tumaraju među stolcima tražeći izlaz iz te filmske krize. Arturas Bukauskas je diplomirao fiziku. Pohađao je tečajeve animacije u Litvanskom filmskom studiju, a studirao je i filmsku režiju kod eksperimentalista Vladimira Kobrina. Eksperimentira kombinirajući igrane elemente i 3D animaciju.

Cloning Factory 2 / Tvornica za kloniranje 2
Alina Bliumis, Jeff Bliumis / US / 8' / 2006.

Dva znanstvenika su odlučila stvoriti i klonirati savršenu ženu. Sve rade po planu, ali rezultati nisu zadovoljavajući. Na kraju stvore gomilu sretnih bespolnih roza zečića. Tako frustrirani i umorni postanu destruktivni. Posljednji zeko pobjegne i sve što ostane su njegove uspomene. Alina i Jeff Bliumis su multidisciplinarni umjetnici koji žive u New Yorku. Oboje su podrijetlom iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Često izražavaju vlastita iskustva i razvijaju teme o migraciji, socijalnom razvoju i kulturalnom inženjeringu.

Untitled / Bez naziva
Mona Ruijs / AU / 7'12'' / 2005.

"Untitled" je zajedljiva zbirka oksimorona koju prati Milina istinita priča. Ovaj eksperimentalni kratki film poziva nas da pogledamo neobične suprotnosti u našim svakodnevnim životima. "Untitled" je socijalni komentar koji na apsurd logike gleda drugim očima. Mona Rujis je 25-godišnja redateljica koja studira na Viktorijanskom umjetničkom koledžu Sveučilišta u Melbourneu.

Pilot For a 22nd Century Sitcom / Pilot-epizoda za komediju 22. stoljeća
Graeme Cole / UK / 4'54'' / 2005.

Godina 2112: samozadovoljni znanstvenik više ne može izdržati kada njegova žena, kućanica-boginja, oboli od nuklearnog straha i više ne nalazi smisao u obavljanju svojih kućanskih poslova. Kada se njezini razlozi za zabrinutost potvrde, sukobljavaju se događaji i instinkt.

The Burger Joint / Restoran brze hrane
Will Pascoe / CA / 6'16'' / 2005.

"The Burger Joint", film koji se događa u restoranu brze hrane, priča je o usponu i padu nove zaposlenice koja unatoč svim naporima da se uklopi u korporacijski tim podbaci i dobije otkaz na kraju smjene. Will Pascoe je kanadski pisac i redatelj kojega zanimaju dokumentarci i drame. Jedan od njegovih zapaženijih filmova je "Noam Chomsky: Rebel Without a Pause" (2003), dokumentarac u kojemu Chomsky govori i raspravlja o okolnostima svjetskih događanja, uključujući rat u Iraku, 11. rujan, nadzor i manipulaciju medija, socijalni aktivizam, itd.

 
Darling, Darling / Dragi dragi
Matthew Lessner / US / 12' / 2005.

Susret s roditeljima nove djevojke nikad nije ugodan, no ponekad događaj zna poprimiti neočekivane razmjere. Matthew Lessner (1983) je pohađao Sveučilište Chapman. "Darling, Darling", u kojemu glumi mladi Michael Cera ("Ispovijesti opasnog uma", "Arrested Development"), njegov je najzahtjevniji film dosad.

kid apokalypse one / Superjunak apokalipse
Romain Winkler / FR / 12'10'' / 2005.

Eksplozija tvornice kemikalija izrodila je antisuperjunaka apokalipse. Romain Winkler završava ESAV, Višu školu za audiovizualnu umjetnost u Toulouseu. Autor je kratkih filmova. 

Estetomotto / Arturas Bukauskas / LT / 16'12'' / 2005.

Cloning Factory 2 / Tvornica za kloniranje 2 / Alina Bliumis, Jeff Bliumis / US / 8' / 2006.

Pilot For a 22nd Century Sitcom / Pilot-epizoda za komediju 22. stoljeća / Graeme Cole / UK / 4'54'' / 2005.

The Burger Joint / Restoran brze hrane / Will Pascoe / CA / 6'16'' / 2005.

Darling, Darling / Dragi dragi / Matthew Lessner / US / 12' / 2005.

kid apokalypse one / Superjunak apokalipse / Romain Winkler / FR / 12'10'' / 2005.

Untitled / Bez naziva / Mona Ruijs / AU / 7'12'' / 2005.

Austrijska filmska avangarda
/ 1996-2001 / 76’ / 8. svibnja

Program uključuje selekciju filmova autora takozvane treće generacije - Martina Arnolda, Dietmara Brehma, Gustava Deutscha, Lisl Ponger i Petera Tscherkasskog – te dva filma autora najmlađe generacije: Siegfrieda Fruhaufa i Elke Groen. Većina radova u programu napravljena je koristeći se nađenim materijalom (found footage).

Distribucija programa: Sixpackfilm, Beč,
www.sixpackfilm.com

Peter Tscherkassky / Happy_End
/ 1996 / 35 mm / 11’

Found footage film o oralnim ritualima, veselim prigodama i vjenčanom paru koji zna kako obogatiti i oživjeti svoju ugodnu bliskost. Vidimo kako par toči piće, reže tortu, nazdravlja... Konačno se živahan pokret žene koja pleše zamrzne. To je krajnje dvosmislen trenutak u kojemu zbog izraza njezina lica pomislimo na nešto slično očaju, na nešto slično modernom, otuđenom motivu barokne taštine koji je još prisutan u austrijskoj tradiciji i što s vrlo senzualnim trenutkom ispijanja likera od jaja filmu “Happy_End” daje šire značenje. (Bert Rebhandl)

Elke Groen / Tito-Material
/ 1998 / 16 mm / 6’

“Tito Material” Elke Groen donosi fragmente filma s maršalom Titom koje je autorica pronašla u ruševinama starog jugoslavenskog kina. Svaka ogrebotina i oštećenje filma ima gotovo ikoničko značenje. Materijal iz 1978. u stanju je raspadanja, a kroz rupe u emulziji nazire se javna i privatna osoba maršala Tita. Neki su dijelovi postali u potpunosti apstraktni, ostavljajući samo oblike i boje. Groen istražuje tu vrpcu (…), bilježi detalje, povećava dijelove slike i njenu zrnatost (…), oprezno reagirajući na podrijetlo i povijesni kontekst filma. (…) Izvorni je materijal vjerojatno bio propagandni film sustava danas osuđenog na povijesne čitanke, a koji je obilovao slikama iz Drugog svjetskog rata. (Thomas Korschill)

Lisl Ponger / Passages
/ 1996 / 35 mm / 12’

Žena stoji sama na ogradi putničkog broda i gleda u plavetnilo. Ona će umjesto nas zapamtiti dolazak u New York, šetnju mladoga para kroz Kinesku četvrt, brodove-kuće u Šangaju i uzbuđenu djecu koja se okupljaju oko posjetitelja s neobičnom spravom koja proizvodi slike. U pozadini se čuje zvuk dalekih krajeva dok se istodobno razvija priča sklopljena od sjećanja ljudi koji su u nekom trenutku bez svoje volje otišli ili došli u Beč. (…) Lisl Ponger stvara zamišljenu kartu 20. stoljeća u koju su poput utabanih tragova zapadnjačkog sjećanja ugravirane razne priče o emigraciji. Turističke slike prikazane su kao postkolonijalno putovanje. (Christa Blümlinger)

Gustav Deutsch / Mariage Blanc
/ 1996 / 16 mm / 5’

“Bijelo vjenčanje” u Maroku označava lažni brak sklopljen između Marokanca i Europljanke radi dobivanja dozvole boravka i europskog državljanstva. U posljednjih nekoliko godina vlasti su poduzele posebne mjere kako bi spriječile takve lažne brakove, uključujući i kontrolu zajedničkih kućanstava i odvojena ispitivanja bračnih partnera o intimnim detaljima. S druge strane, bračni partneri se pokušavaju pripremiti za takve intervjue te upravo zbog toga postaju veoma bliski. Film je snimljen u tri dana u srpnju 1996. godine u hotelu Pariz u marokanskom gradu Casablanci. (Gustav Deutsch)

Siegfried A. Fruhauf / Exposed
/ 2001 / 16 mm / 9’

“Exposed” doslovno znači učiniti nešto vidljivim ili otkriti nešto. U fotografiji to znači osvijetliti fotografski film. Fruhaufov film “Exposed” uzima kratku scenu iz dugometražnog igranog filma u kojoj muškarac kroz ključanicu promatra ženu kako pleše. Samo su dijelovi vidljivi promatraču, a Fruhauf nam “ponovno otkriva” scenu puštajući perforacije filmske vrpce ispred projektora tako da nalikuju na pokretno sito. (…) Skupa sa zvukom (bijela buka, kapanje, šaptanje), Fruhaufova studija gledanja i bivanja gledanim, svjetla i pokreta - drugim riječima, filma - ima gotovo hipnotički učinak. (Maya McKechneay)

Dietmar Brehm / Korridor
/ 1998 / 16 mm / 18’

Krajem 1996. godine pronašao sam u staroj bečkoj trgovini specijaliziranoj za filmske materijale limenku s neodređenim dijelovima prilično oštećenog 16 mm filma. Materijal je datirao iz kasnih 60-ih godina (…) i bio je idealan za horor. Pripremio sam film za kompiliranje zrcalnom projekcijom, a detaljno sam snimio sebe kroz svjetlosnu os. (…) Prva varijanta je pokazivala tijela u stanju prevelikog uzbuđenja, a tada sam počeo strukturirati film s crnim kadrovima različitih duljina. (…) Suzio sam leću i dozvolio međusobnu interakciju cijelog niza found footage glumaca. Želio sam stvoriti zlokobno i traumatično zbivanje u kojem glave i tijela klize slikom i uvijek nanovo nestaju u crnim kadrovima. (Dietmar Brehm)

Martin Arnold / Alone. Life Wastes Andy Hardy
/ 1998 / 16 mm / 15’

U svom filmu “Alone. Life Wastes Andy Hardy” - koji s radovima “piece touchée” i “passage a l'acte” čini svojevrsnu trilogiju kompulzivnog ponavljanja - Arnoldova dekonstrukcija klasičnih holivudskih filmskih kodova naposljetku se okreće filmskoj glazbi. Obiteljske scene koje u izvorniku traju samo nekoliko sekundi i koje nisu posebice zamjetljive kirurški su narezane na sličice. Koristeći se ponavljanjem tih “pojedinačnih stanica” i novim ritmom – poput procesa kloniranja – Arnold stvara monstruozne dvojnike originalnih kadrova koji sada traju i više minuta. Skrivena poruka seksa i nasilja izokrenuta je do točke u kojoj puca. Križanje triju nevinih tinejdžerskih filmova rađa edipovsku dramu u kojoj se i majčina ljubav pretvara u čistu požudu. Od filma “passage a l’acte” i suprotno od ostalih redatelja koji se koriste found footageom kako bi svojem radu dali dojam tihe nostalgije, Arnold prerađuje soundtrack skupa sa slikom. Ono što se čuje u filmu jeziva je i gruba “tišina” zvučnog filma puna potisnute napetosti. Upravo tamo gdje je iluzija pune, žive prisutnosti najjača – u sceni pjevanja Judy Garland – najviše se osjeća mehanika, a implicitno i smrt. (Dirk Schäfer)

Peter Tscherkassky / Happy_end / 1996 / 35 mm / 11’

Elke Groen / Tito-Material / 1998 / 16 mm / 6’

Lisl Ponger / Passages / 1996 / 35 mm / 12’

Gustav Deutsch / Mariage Blanc / 1996 / 16 mm / 5’

Siegfried A. Fruhauf / Exposed / 2001 / 16 mm / 9’

Dietmar Brehm / Korridor / 1998 / 16 mm / 18’

Martin Arnold / Alone. Life Wastes Andy Hardy / 1998 / 16 mm / 15’

Audiovizije: novi radovi i zvukovi iz Austrije
/ 1998-2000/ 62' / 22. svibnja

U posljednjem desetljeću značajan dio austrijske eksperimentalnofilmske produkcije obilježila je struja mladih autora koji posebnu pozornost poklanjaju audiovizualnoj interakciji. Suradnja video umjetnika i elektroničkih glazbenika razvila se u pravu “digitalnu mrežu” potkovanu bogatom tradicijom austrijske avangardne scene. Rezultat su visokorazvijeni apstraktni radovi iza kojih stoje stroga promišljanja filmskog i glazbenog jezika.
(Mirna Belina, Marina Kožul)

Distribucija programa: Sixpackfilm, Beč,
www.sixpackfilm.com

o.T. / Michaela Grill, Takeshi Fumimoto
/ 1999 / 5’

Vizualni rad Michaele Grill počiva na betonskom zidu kao najmanjem prepoznatljivom elementu urbane glazbene kulture. Vizualna organizacija te jedva prepoznatljive površine prevedena je preko Fumimotove glazbene strukture. Slike ne prikazuju ton i ritam, već slijede logiku akustičkih tragova kako bi stvorile nove oblike slušnosti preko procesiranja “pronađenih zvukova”. (Christa Benzer)

Unterwerk / Dariusz Krzeczek
/ 2000 / 2’

Horizontalni i okomiti uzorci gustih tamnih boja prolaze preko ekrana u ugodnom polaganom ritmu. Suprotno meditativnome dojmu rada, ti apstraktni plutajući vizualni podražaji nastali su od materijala na kojima se vidi brzina. (Norbert Pfaffenbichler)

Santora / Jürgen Moritz, Norbert Pfaffenbichler
/ 1998 / 4’

“Santora” je metrički složen niz slika temeljen na broju 3 i na Fenneszovoj glazbi. (J. Moritz / N. Pfaffenbichler)

_relifted / tinhoko
/ 2000 / 7’

“_relifted” je napravljen kao triptih iako su samo pojedini dijelovi snimaka sa strane vidljivi na rubu slike, referirajući na nešto izvan kamere. Vide se znakovi u sjeni, strukture i oblici okupani toplim bojama kože. (Norbert Pfaffenbichler)

notdef./version one / maia/notdef
/ 2000 / 4’

U radu “notdef./version one” virtualni objekti dulje od 3 minute energično rastu iz središta slike u prostor. Nervozno se sastavljajući i rastavljajući, objekti se preklapaju čineći sjajne boje prije nego što potonu u crno ništavilo. (Stefan Grissemann)

Instrument / Jürgen Moritz
/ 1997 / 5’

“Instrument” nalikuje na davno snimljen found footage prikazujući 6 sekundi djevojke u pokretu. Autor ih naziva 6 sekundi nevinosti. Moritz je manipulirao materijalom dok nisu ostali samo fragmenti nevinosti. Djevojka je istodobno prisutna i odsutna, ali nikada zapravo tu. Moritz je čini neopipljivom, stvarajući prostor za osobne fantazije. (Lies Holtrop)

comp.tot4/romutation / reMI
/ 1999 / 16’

Ovaj se projekt može smatrati intermedijalnim radom, jer funkcionira sa ustanovljenim filmskim i glazbenim oblicima i među njima. U tom području semiotike, uz razmišljanje o znakovima, simbolima i ikonama, postavlja se pitanje istovrijednosti. Kombinacije harmonije proizvest će s narativnom glazbom odnos prema igranom filmu, koji je tek približno istovrijedan. (Thom Ballhausen)

Overfart / Ben Pointeker / A/DK
/ 1999 / 6’

“Overfart” je inspiriran redateljevim zanimanjem za ranoromantičarsko pejzažno slikarstvo, a posebice za radove C. D. Friedricha. (…) Apstraktna prostornost glazbe suprotstavljena je slikama i njihovi se ciklusi međusobno nadopunjavanju proizvodeći jednaku neopipljivost. (Ben Pointeker)

traxdata / Jürgen Moritz, Norbert Pfaffenbichler
/ 1998 / 4’

Fascinantan video za sve koji su upoznati s potencijalnom energijom i ljepotom minimalizma. Dijalog između slika i glazbe u kojem se ritam koncentrira na materijalnu strukturu slike. (Transmediale 99, Berlin)

/ n:ja
/ 2000 / 5’

Osnova ili inspiracija za video “” bila je glazba “Rückenwind” autora shabotinskog [†(b)ypass:(k)ill†]. Suprotno od komercijalnih glazbenih spotova u kojima je slika prikazana kao vizualni dio glazbe, namjera ovog rada je korištenje glazbe za vizualnu “interpretaciju” slike. Krajnji je cilj bio stvoriti simbiozu između audio i vizualnog materijala. [n:ja]

Aus / Skot
/ 1998 / 4’

Skot stvara kaleidoskop različitih pokretnih slika. Preko iritacije i preklapanja one prikazuju podatnost i krhkost filmskog materijala. (Brigitta Burger-Utzer)

o.T. / Michaela Grill/Takeshi Fumimoto / 1999 / 5’

Unterwerk / Dariusz Krzeczek / 2000 / 2’

Santora / Jürgen Moritz, Norbert Pfaffenbichler / 1998 / 4’

_relifted / tinhoko / 2000 / 7’

notdef./version one / maia/notdef / 2000 / 4’

Instrument / Jürgen Moritz / 1997 / 5’

comp.tot4/romutation / reMI / 1999 / 16’

Overfart / Ben Pointeker / AT / DK / 1999 / 6’

traxdata / Jürgen Moritz, Norbert Pfaffenbichler / 1998 / 4’

/ n:ja / 2000 / 5’

Aus / Skot / 1998 / 4’

Švedska: nacija sanjara
/2000-2007 / 67’ / 5. lipnja

Popis animiranih radova u ovom programu pokazuje nam - daleko od onih starih nedjeljnih crtića za djecu - da je Švedska itekako odrasla te da u posljednje vrijeme oživljava veoma neobične i često uznemirujuće pokretne slike. Tabui intime, parovi na rubu i nekoliko scena dekapitacije i komadanja suprotstavljaju se životnim radostima: šareni origamiji, igračke, rasplesane dame sa suncobranima, konji i slatke plave party djevojke. Je li onda Švedska nacija sanjara? Ovaj program živih radova s kozmopolitskih ulica Stockholma, od novodolazećih umjetnika iz Göteborga, s morskih krajolika južnog grada Malmöa… – sugerira da je tako. (Kelly Shindler, Deirdre Corley)

Distribucija: Kelly Shindler, Deirdre Corley za Package Deals, New York, www.packagedeals.org

The Knife: We Share Our Mother's Health / rež: Motomichi Nakamura / 2006 / 4’13’’

The Man Who Got Nowhere / Peter Larsson / 2005 / 3’8’’

Love is All: Ageing Had Never Been His Friend / rež: Andreas Nilsson / 2007 / 3’4’’

The Tale of Little Puppetboy / Johannes Nyholm / 2005 / 4’20’’

Erik De Vahl: Friendly Fire / rež: Otto Mogren / 2005 / 2’59’’

The Horse’s Sanity / Björn Renner / 2000 / 11’

Food / Moa Lönn / 2006 / 1’37’’

Envelopes: Sister in Love / 2005 / 2’42’’

Concretes: Chosen One / rež: Daniel Levi / 2006 / 3’9’’

Floor: Moa Lönn / 2006 / 40’’

El Perro Del Mar: God Knows / rež: Asa Arnehed / 2006 / 3’39’’

The Radio Dept: Pulling Our Weight / rež: Henrik Akerberg / 2004 / 3’28’’

José González: Stay in the Shade / rež: Elias Araya / 2006 / 2’22’’

Peter, Björn + John: Young Folks / rež: Graham Samuels / 2006 / 4’40’’

Hokus Pokus: Henrik Akerberg / 2004 / 4’

The Knife: N.Y. Hotel / rež: Andreas Korsár, Andreas Nilsson / 2001 / 2’50’’

Radicalized / Klara Swantesson / 2006 / 7’42’’

Pink: Moa Lonn / 2006 / 1’41’’

Retrospektiva: Claudio Caldini
/ 1975-1993 / 50’ / 19. lipnja

Claudio Caldini rođen je 1952. u Buenos Airesu. Od 1970. radi eksperimentalne filmove. Studirao je na Eksperimentalnom centru pri Nacionalnom filmskom institutu u Argentini, a studirao je i moderni ples kod Rolfa Gelewskog u Brazilu. Drži filmske seminare s Wernerom Nekesom i Wernerom Schroeterom na Goethe institutu u Buenos Airesu, svira indijsku glazbu, sklada elektroničku glazbu, radi kao dizajner rasvjete na filmu, predaje na CIEVYC-u te radi kao kustos za film i video u Muzeju moderne umjetnosti u Buenos Airesu. Jedan je od najvažnijih argentinskih autora eksperimentalnog filma.

Distribucija: Andrés Denegri, Continente, Buenos Aires, www.continentevideo.com.ar

Film-Gaudí
/ 6'34'' / 1975

Labirint, skulpture i mozaici u parku Güell (1914) koje je napravio katalonski arhitekt Antoni Gaudí dekodiraju se kadar po kadar i pokretnom kamerom.

Ventana / Window
/ 4'20'' / 1975

Studija ritmičkih pokreta kamere po svjetlosnim linijama. Eksplozija kemijskih slojeva.

Ofrenda / Gift
/ 4'15'' / 1978

Dinamička kompozicija prostora, analiza bilja, koreografska iluzija, odana pjesma.

Vadi-Samvadi
/ 6'55'' / 1976-1981

Gramatika indijske glazbe zahtjeva kratki interval unutar filmskog prostora-vremena.

A través de las ruinas / Through the Ruins
/ 6'2'' / 1982

Unutarnji egzil. Mračna pjesma o izolaciji u ratnim vremenima.  

La escena circular / Circular Scene
/ 8'40'' / 1982

Pulsiranje slika ilustrira pojavu želje okružene mutnim vanjskim i unutarnjim prostorom.

Templo Cerrado / Closed Temple
/ 1'41'' / 1982

Geometrijski mozaik sveca naslikanog na kamenim stepenicama indijskog hrama u svom neumornom uspinjanju.  

El devenir de las piedras / Becoming of the Stones
/ 3'50'' / 1988

Žena trči putem uokvirenim raskošnim zelenilom. Slijedeći njezinu neravnu putanju kamera se vraća na ishodišnu točku.

Heliografia / Heliography
/ 5'28'' / 1993

“Svaka je tehnika tehnika tijela. Ona oblikuje i naglašava metafizičku strukturu našega tijela.” Maurice Merleau-Ponty:Oko i duh

Film-Gaudi / 6'34'' / 1975

Ventana / 4'20'' / 1975

Ofrenda / 4'15'' / 1978

Vadi Samvadi / 6'55'' / 1976-1981

A Través de las Ruinas / 6'2'' / 1982

La Escena Circular / 8'40'' / 1982

Templo Cerrado / 1'41'' / 1982

El Devenir de las Piedras / 3'50'' / 1988

Heliografia / 5'28'' / 1993

Signals Shorts 2006
/ 55’ / 3. srpnja

Festival Signals Media, međunarodni festival kratkog filma, jedan je od projekata Signals Media Artsa koji se u Colchesteru u Velikoj Britaniji bavi produkcijom, obrazovanjem i prikazivanjem kratkih filmova i medijskih projekata. Signals Shorts 2006 je izbor s njihova festivala iz 2006. godine.

Distribucija: Andy Roshay, direktor festivala Signals Media, Colchester, www.signals.org.uk

Pillow Girl / Ronnie Cramer / 8’ / US / 2005

Sea Change / Joe King, Rosie Pedlow / 6’ / UK / 2005

Safe Self Tester / Thomas Hicks / 4’ / UK / 2006

Subject 3 / Danny Patrick / 11’ / UK / 2006

Concrete Rhythms / Tim Cowie / 3’ / UK / 2006

Beginingless / Nick Walters / 4’ / UK / 2006

Smile / Yuval Markovitch / 6’ / IL / 2005

The Answer Yam: Mo / James Harris / 0’31’’ / UK / 2006

Days of Sleep / Claire Dix / 4’40’’ / UK / 2006

Family Portrait / Rob Brown / 4’ / UK / 2006

Tabernacle / Kathleen Lorden / 4’ / 2006

Eksperimentalni utorak u kinu Tuškanac do kraja sezone 2007

Utorak, 23. listopada 2007.u 21 sat u velikoj dvorani

25 FPS 2007. predstavlja

Program nagrađenih filmova i radova koji su dobili najviše ocjene publike

Program radova s trećeg 25 FPS-a podjednako je orijentiran na ukus članova žirija i ukus publike. Nagrade žirija dobili su radovi Skliska gora (hrvatski filmski kritičari), Keidas (Grand Prix Chrisa Shepherda) te dva posebna priznanja Matthiasa Müllera Südwest i Das Modell. Publika je pak za najbolji rad proglasila video Damira Čučića Mala smrt, a radovima Tournis i Les Proverbs Flamands dodijelila najveći broj glasova po pojedinom natjecateljskom programu.

Treći 25 FPS ove je godine u šest festivalskih dana vidjelo čak 8.000 posjetitelja, a glavni natjecateljski program (49 filmova iz 16 zemalja) ocjenjivala su dva žirija – međunarodni žiri u sastavu Chris Shepherd, Matthias Müller i Marcel Jean i žiri hrvatskih filmskih kritičara: Diana Nenadić, Hrvoje Pukšec i Goran Kovač.

Četvrti 25 FPS održat će se u Zagrebu od 23. do 28. rujna 2008. godine.

PROGRAM (72’)

• LA PETITE MORT (MALA SMRT) / Damir Čučić / 7'20" / 2007 / Hrvatska
  
  

• LES PROVERBES FLAMANDS (FLAMANSKE POSLOVICE) / Antoine Roegiers / 6'13" / 2005 / Francuska

• ????????? ???? (SKLISKA GORA) / Galina Miznikova, Sergej Provorov (Provmiza) / 6' / 2006 / Rusija

• SÜDWEST (JUGOZAPAD) / Ulu Braun / 5'20" / 2006 / Njemačka

• DAS MODELL (MODEL) / Florian Gwinner / 6'14'' / 2006 / Njemačka

• SOUGIYANI NATTA OTOKO (POSTAO SAM POGREBNIK) / Shuhei Sibue / 4'55" / 2006 / Japan

• YOURS TRULY (ISKRENO TVOJ) / Osbert Parker / 8'00'' / 2006 / Velika Britanija

• KEIDAS (OAZA) / PV Lehtinen / 20' / 2007 / Finska

• TOURNIS (VRTOGLAVICA) / François Vogel / 7'35'' / 2006 / Francuska
  

Utorak, 6. studenoga 2007. u 21 sat u velikoj dvorani

Tomislav Gotovac / Antonio Lauer

Glupi Antonio predstavlja

Ja imam stalno na pameti jednog velikog starca - Bertrand Russella. Taj je čovjek 1968. sudjelovao u pobuni britanskih studenata... Jedina važna stvar u životu je pobuna.
(Antonio Lauer)

Glupi Antonio predstavlja:
I dio Golotinja
II dio Majka
III dio Umjetnost
Ideja, kamera i režija: Darko Bavoljak; montaža: Rolando Peharec
DVD, 71,36 min

Film Glupi Antonio predstavlja rađen je u povodu izložbe i performansa Antonija Gotovca Lauera, u sklopu izložbenoga ciklusa Intime (Ivan Kožarić, Antonio Gotovac Lauer, Boris Demur, Vlasta Delimar i Vlasta Žanić) održana od 17. listopada do 19. studenog 2006. godine u podrumu Galerije Klovićevi dvori.

Biografija Antonia G. Lauera:
Rođen u Somboru 1937. Došao u Zagreb 1941. Završio filmsku režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i TV u Beogradu kod profesora Aleksandra Petrovića. Prvi performans izveo 1954. godine u Mostaru. Prvi film snimio 1962. u Zagrebu. Prve kolaže napravio 1964. Kao glumac, 1971. sudjelovao u školskom igranom filmu Plastični Isus u produkciji beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju. Osamdesetih godina s Tošom Jelićem igrao cameo-uloge u igranim filmovima Zorana Tadića i u dvama filmovima Francija Slaka. Član je HDLU, režiser avangardnih filmova i performer. Filmovi su mu prikazivani po cijelom svijetu.
Godine 2005. promijenio je ime Tomislav Gotovac u Antonio G. Lauer.

Utorak, 20. studenoga 2007. u 21 sat u velikoj dvorani

Breda Beban

Rad Brede Beban utjelovljuje različite mogućnosti umjetničkoga djela da život opisuje na jednostavan način i bez suvišne razrade, uz ulog dubokih ljudskih osjećaja.
(Charlotte Cotton, The Photograph as Contemporary Art , Thames & Hudson, 2004.).

JASON’S DREAM

1997.; kratki

Jason’s Dream , u kojem se pojavljuju stvarni likovi i koji je snimljen na stvarnim lokacijama, glazbeni je film o dvoje mladih urbanih ljudi koji oklijevaju upustiti se u vezu. Događaje komentira lijepa, pjevački nadarena konobarica.

S nježnom atmosferom, jarkim bojama i zavodljivim pokretima kamere Jason’s Dream su često opisivali kao film u kojem je "istočnoeuropski Jacques Demy s izraženim osjećajem za suvremenost pušten na slobodu u modernom Londonu".

Produkcija: Beban & Horvatić
Režija: Breda Beban i Hrvoje Horvatić
Scenarij: Breda Beban
Snimatelj: Paul Swift
Montaža: Steven Murphy
Glazba: Beban & Horvatic i Bell Helicopter
Uloge: Aisha Khan, Jason Martin
Snimljeno u Londonu
Format: 16mm film
Boja
10 minuta
Financiranje: LFVDA and Carlton Television

LITTLE FILMS TO CRY TO

U žanrovskom smislu Little Films to Cry to kućni su filmovi, a u tematskom smislu odlikuju ih tragični događaji i tuga. U produkcijskom smislu pak, to su sretne nezgode. U svakom slučaju naslov filma uzet je iz pjesme koja se koristi u filmu. Sve filmove producirala je, režirala i snimila Breda Beban.

Imagination is Funny, 2002.

super 8 mm film & DV cam, 5 minuta i 20 sekundi

uloge: Breda Beban
super 8 mm snimke snimio je Hrvoje Horvatić (1996.)
autori glazbe su Jonny Burke i Jimmy van Heusen; pjeva Chet Baker
mjesto snimanja: Paris, Francuska & Zagreb, Hrvatska

Together Again, 2003.

super 8 mm film, 4 minute

uloge: Hrvoje Horvatic
autor glazbe Buck Owens; vokali Emmylou Harris
mjesto snimanja fotografija: Jadranska obala, Hrvatska
mjesto snimanja: London, Engleska

Angel, 2003.

mini DV cam, 12 minuta i 30 sekundi

uloge: Cressida Lewis, Catherine Dempsey i Sam Blunden
autori glazbe Caroline Franklin i Sonny Sounders; vokali Aretha Franklin
mjesto snimanja: London, Engleska

One Day in a Far-off Place Somewhere, 2003.

mini DV cam, 4 minute

autor glazbe Angelo Vlatković; vokal Lola Novaković
mjesto snimanja: London, Engleska

Monastic Calling, 2003.

mini DV cam, 5 minuta i 30 sekundi

uloge: Željko Stojanović, Dubravka Cherubini i Breda Beban
autor i izvođač pjesme John Surman
mjesto snimanja: Jadranska obala & Zagreb, Hrvatska

Love Itself, 2003.

mini DV cam, 6 minuta i 30 sekundi

autor i izvođač pjesme Leonard Cohen
mjesto snimanja: Jadranska obala, otok Ugljan, Hrvatska

THE MOST BEAUTIFUL WOMAN IN GUCHA

2006.; film za prikazivanje u galeriji na dva ekrana

The Most BeautifulWoman in Gucha , film snimljen na skupu trubača u Srbiji, prikazujue čarobni trenutak u kojem se susreću strastvena plesačica i grupa ciganskih glazbenika.
Spajajući napetost stvarnosti ove dokumentarne situacije i njene fikcionalizacije kroz subjektivnu manipulaciju, film se odlikuje postupcima cinéma véritéa ali predstavlja i katarzičan doživljaj specifičan za visokobudžetna ostvarenja.

Producent, režiser i snimatelj: Breda Beban
Montaža: Steve Sprung
Tonski zapis: Breda Beban
Snimljeno na lokaciji u Gući, Srbija
Boja
Dimenzije: ekran 1 (širina 200 cm, visina 150 cm), ekran 2 (širina 440, visina 330 cm)
Trajanje: ekran 1 – 19-minutna video instalacija, ekran 2 – 8,5-minutna video instalacija
Izdanja: 3

WALK OF THREE CHAIRS

2003.; film za prikazivanje u galeriji

Walk of Three Chairs prikazuje Bredu Beban i ciganski bend kako plutaju na splavi između dvije dunavske obale usred Beograda, na mjestu za koje se smatra da na njemu završava Balkan i započinje Europa. S jedne strane obale nalazi se industrijski pejzaž, a s druge stabla i vikendice. Film je dobio naslov po tradicionalnom poganskom ritualu s Balkana, a umjetnica se sjeća da ga je njezin djed imao običaj prakticirati nakon što bi pobijedio u karatama. Nesiguran i slavljenički čin koji Breda Beban izvodi uz pokretnu kulisu za nju je izraz "kompleksne sreće, sreće obavijene tugom". Ta ideja slatko-gorkog izražena je u pjesmi koju Breda Beban pokušava pjevati dok putuje 'Zašto su ti kose pobelele druže'.

Producent i režiser: Breda Beban
Snimatelj: Robby Muller
Montaža: Steve Sprung
Zvuk: Dejan Pejović
Glazba: tradicionalna balkanska pjesma 'Zašto su ti kose pobelele druže'.
Uloge: bend Jova, Breda Beban
Snimljen na lokaciji u Beogradu, Srbija
Boja
Preporučena veličina ekrana za prikazivanje: najmanje 400 x 225 cm
Desetminutni segment koji se ponavlja
Naručitelj: Film & Video Umbrella
Financiranje: The Arts Council of England
Izdanja: 3

Program od utorka 4. prosinca do utorka 18. prosinca 2007.

Četrdeset godina video umjetnosti u Njemačkoj

Program na 12 digitalnih nosača prikazuje 59 video radova najpoznatijih video umjetnika njemačke scene u posljednjih četrdeset godina, a nastao je u suradnji pet njemačkih institucija K21 iz Düsseldorfa, Medijalni centar iz Karlsruhea, Galerija Lehnbachhaus iz Münchena, Muzej likovne umjetnosti iz Leipziga i Galerija Kunsthalle iz Bremena.
Više obavijesti o projektu na www.40jahrevideokunst.de

DVD 1 / 1963. – 1969./ 02:19:09

Sun in Your Head (1963.); režija: Wolf Vostell
eksperimentalni, 5 minuta i 15 sekundi

Sun in Your Head prvi je iz serije filmova koju je Vostell nastavio 1967. s filmom Starfighter, a koji je izdan na videu 1972. décoll/ageFILME 1967-1971 uz pomoć Neuer Berliner Kunstverein. Svi filmovi traju po 7 minuta.

Film-Montagen I-III (1965.); režija Peter Roehr
eksperimentalni, 23 minute i 55 sekundi

Zbog prerane smrti, Peter Roehr imao je vrlo kratku kreativnu fazu. Producirao je tri serije filmova pod naslovom Filmmontagen (filmske Montaže) sa i bez zvuka (predstavljamo ulomke iz filmova Tunnel i Kämmen (Combing)), u kojima su vidljive poveznice s današnjim elektronskim miksanjem različitih materijala. Također snimio je i Tonmontagen (montaže zvuka) uz pomoć Hessischer Rundfunka u kojem je upotrijebio princip serijskog ponavljanja i tako stvorio ritam fragmenata materijala koje je snimio u arhivi radijske stanice. Dva odabrana dvominutna primjera su Halt! Halt! Stop! Aus! i Take a Look.

He Joe (1965./1966.); režija: Samuel Beckett
eksperimentalni, 33 minute i 52 sekunde

S uratkom He Joe (1965./1966.) Samuel Beckett započeo je seriju TV filmova koju je završio uz pomoć Süddeutscher Rundfunk Stuttgart (SR) i BBC London. Uspješnu suradnju sa SR-om, zahvaljujući tome što je sam režirao filmove, Beckett je nastavio i u sedemdesetim i osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća. Neki od filmova koje je snimio u tom razdoblju uključuju Quad I+II (1981.), zapravo vježbu matematičke koreografije sastavljenu od dijelova bez dijaloga ali uz zvučnu pratnju, te What Where (1986.), visoko umjetničku televizijsku adaptaciju teksta.

TV as a Fireplace (1968./1969.); režija: Jan Dibbets
eksperimentalni, 23 minute

Jan Dibbets snimio je samo dva filma za televiziju, a oba je producirao Gerry Schum. Jedan od ta dva je i TV as a Fireplace, zamišljen kao samostalan film koji je kasnije prikazan u osam trominutnih dijelova. Konceptualno sličan bio je i Dibbetsov doprinos televizijskoj izložbi Land Art za koju je napravio dio 12 Hours Tide Object with Correction of Perspective.

Black Gate Cologne (1968./1969.); režija: Otto Piene/Aldo Tambellini
eksperimentalni, 47 minuta

Black Gate Cologne, koji su režirali Otto Piene i Aldo Tambellini, a producirao WDR Cologne, ambiciozan je i jedinstven eksperimentalni live film koji je originalno prikazan u skraćenoj verziji od dvadeset i tri minute.

Land Art (Jan Dibbets: 12 Hours Tide Object with Correction of Perspective, 1969.); režija: Gerry Schum
eksperimentalni, 31 minuta i 56 sekundi

Gerry Schum je dvjema televizijskim izložbama, Land Art i Identifications, uvelike pridonio ekperimentalnoj umjetnosti ali i eksperimentiranju za televiziju. Predstavljamo Jan Dibbetsov doprinos izložbi Land Art - 12 Hours Tide Object with Correction of Perspective. Budući da zbog autorskih prava nije moguće prikazati ni jedan drugi odlomak, uključen je detaljan opis djela koji je pripremila Christiane Fricke. Kao producent, Gerry Schum odigrao je važnu ulogu u stvaranju Dibbetsova filma TV as a Fireplace i Imi Knoeblovom Projektion X.

DVD 2 / 1969. – 1971./ 02:21:25

Life-Death (1969./2004.); režija: Katharina Sieverding
eksperimentalni, 50 minuta

Godine 2004. Katharina Sieverding prebacila je raniji film Life-Death (1969.) na video. Višestruke promjene medija – od filma preko fotografije do videa – očite su u filmu Videospiegel (Video Mirror, 1974.) u kojem su njeni montirani i otuđeni fotografski autoportreti složeni tako da prekrivaju jedan drugoga te se pojavljuju u linearnom vremenskom nizu..

Filz TV (1970.); režija: Joseph Beuys
eksperimentalni, 11 minuta i 25 sekundi

Iako je Joseph Beuys zabilježio mnoga umjetnička djela na filmu ili videu, vrlo je bio skeptičan prema videu i televiziji u odnosu na umjetnost. Njegov film Filz TV (Felt TV), čija je kraća verzija dio skupnog djela Identifications koje je Gerry Schum producirao za Südwestfunk, bio je jedini njegov doprinos namijenjen isključivo televizijskom mediju. Kasnija pojavljivanja na televiziji imala su svrhu prenijeti autorova stajališta masovnim medijima: u tom kontekstu, 1977. na Satellite Telecast otvaranju Documente 6, umjetnik je naprosto održao predavanje o konceptu socijalne skulpture.

Projektion X (1971.); režija: Imi Knoebel
eksperimentalni, 40 minuta

Umjetnik Imi Konoebel, tada poznat pod imenom Wolf Knoebel, snimio je jedini video uradak uz pomoć Gerrya Schuma. Projektion X bio je jedan od prvih filmova koji je koristio video medij u svrhu umjetničkog i konceptualnog propitivanja javnog prostora. U okviru 40yearsvideoart.de, Knoebelovom filmu Projektion X Remake dodana je boja te je napravljeno nekoliko vidljivih izmjena.

DVD 3 / 1972. – 1977./ 02: 31: 41

Rufen biz zur Erschöpfung (1972.); režija: Jochen Gerz
eksperimentalni, 19 minuta i 30 sekundi

Jochen Gerz jedan je od prvih umjetnika u Njemačkoj koji se u filmu Rufen biz zur Erschöpfung (To Cry Until Exhaustion) bavio videom. Ubrzo je snimio seriju filmova s temom samopozivanja i razmišljanja o tom mediju (kao što na primjer Auto – Portrait stvara za medij pisanja). Također prikazujemo i film Video Opernhaus (Video Opera House) koji je napravljen u video studiju Folkwang muzeja u Essenu i zadnji je film koji je Gerz napravio u Njemačkoj.

Documenta der Leute (1972.); režija: Telewissen
eksperimentalni, 30 minuta i 15 sekundi

Filmom Sclossplatz, grupa poznata pod imenom Telewissen dokazala je već ranih sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća da se video tehnologija može primijeniti u javnim prostorima. Zatim su 1972. ta načela primijenili na komunikacijski projekt Documenta der Leute (Documenta of the People) u Kasselu. Nekoliko godina kasnije njihov interes za promatranje doveo je do grubog realizma u video dokumentarcu Deutschland-Deutschland (Germany-Germany).

Die neue Liebhaftige Zeichensprache (1973.-1977.); režija: Friederike Pezold
eksperimentalni, 55 minuta i 52 sekunde

Friedereike Pezoldin video rad vrlo dobro predstavlja film Die neue Liebhaftige Zeichensprache (The New Embodied Sign Language), koji je dio ukupno dvanaest kompilacija, a prikazivan je u razdoblju od 1973. do 1977. na TV monitorima i kao skulptura. Odabrani odlomci su iz filmova Bruststück i Augenwerk.

Raumsehen und Raumhören (1974.); režija: Valie Export
eksperimentalni, 4 minute i 58 sekundi

Prije no što je Valie Exportin video performans Raumsehen und Raumhören (Space Seeing and Space Hearing) dokumentiran tijekom izložbe Projekt '74. u Cologneu, umjetnica se već bavila pitanjima prostorne percepcije u kontekstu televizije i to u Facing a Family (ORF) te u instalaciji Adjungierte Dislokationen (Adjunctive Dislocations).

Tanz für eine Frau (1974.); režija: Ulrike Rosenbach
eksperimentalni, 8 minuta

Ulrike Rosenbach snima video uratke, održava performanse i instalacije od 1972. godine. Ovdje je uključen njezin film Tanz für eine Frau (Dance for a Woman), klasične video snimke Glauben Sie nicht, dass ich eine Amazone bin (Don't Think I'm and Amazon) i Reflexionen über die Geburt der Venus (Reflections on the Birth of Venus).

Berlin – Übungen in neun Stücken (1974./1975.); režija: Rebecca Horn
eksperimentalni, 40 minuta

Od ranih do sredine sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća Rebecca Horn snimila je nekoliko performansa. Predstavljamo ulomke iz Räume berühren sich in Spiegeln (Room Meet in Mirrors), Vježba 6 iz Berlin – Übungen in neun Stücken (Berlin – Exercises in Nine Parts), koji je izdan na videu, te performans iz 1972. Hahnemaske (Cockfeather Mask).

Malerei deckt zu, Kunst deck auf (1977.); režija: Richard Kriesche
eksperimentalni, 3 minute i 12 sekundi

Film Malerei deckt zu, Kunst deck auf (Painting Conceals – Art reveals) koji je od Richard Krieschea naručila ZDF televizijska kuća za program Aspekte, dokumentira umjetnikovo propitivanje medijskih sustava, koje je inače izvodio u obliku video instalacija, performansa ili eksperimenata povezanih s komunikacijom. Na televiziji, Kriesche recitira sljedeći tekst tri puta zaredom, uz male promjene: "Slikanje skriva – umjetnost otkriva! Vidljive nevidljive granice izgrađene su između vas i mene. Na primjer, ja gledam u ZDF-ove kamere. Ne vidim nikoga od vas koji gledate mene. Kako vi ne vidite što ja vidim, a ja ne vidim što vi vidite, očito je između nas nešto nevidljivo. I to treba opisati, tako da vi vidite što ja vidim, a da ja vidim što vi vidite."

DVD 4 / 1977. – 1978./ 02:40:00

Das Schleyer-Band I/II (1977./1978.); režija: Klaus Vom Bruch
eksperimentalni, 58 minuta i 6 sekundi

Klaus Vom Bruch započeo je svoje proučavanje njemačke povijesti filmom Das Schleyer-Band I/II (The Scleyer Tape I-II), a nastavio ga formalno strožim kolažima poput Duracellband (The Duracell Tape) i Alliiertenband (The Allies Tape) u kojima je arhivski materijal koji obrađuje kompleksnu temu rata te televizijsko oglašavanje sjedinjen s izblijedjelim snimkama autora.

Video 50 (1978.); režija: Robert Wilson
eksperimentalni, 51 minuta i 40 sekundi

Robert Wilson upotrijebio je video u filmu Video 50 što je bilo presudno u izboru radova nastalih u Njemačkoj jer baš taj uradak obilježava početak produkcije ZDF-ove utjecajne serije emisija pod nazivom Das Kleine Fernsehspiel. Video prenosi Wilsonovu kazališnu estetiku u područje elektroničkih eksperimenata i u serijsku strukturu televizije. Tek u kasnim osamdesetim godinama prošlog stoljeća Robert Wilson počeo je ponovno snimati video minijature i to najviše u Francuskoj.

DVD 5 / 1979. – 1983./ 02:20:12

Failure Piece # 2 – The Piece in the Country (1979.); režija: Dieter Froese
ekperimentalni, 11 minuta i 55 sekundi

Froeseove video snimke pod nazivom Failure Pieces kratke su konceptualne vježbe koje se bave procesima i temeljnim uvjetima u kojima nastaju umjetnička djela. Osim razmišljanja o proizvodnji u dijelu Piece in the Country, ostali dijelovi bave se aspektima ocjenjivanja umjetnosti u časopisima (Review) i uzaludnom potragom za komercijalnim kontaktima (Art Trip)..

Über Holger Meins – ein Versuch – unsere Sicht heute 1982. (1982.); režija: Gerd Conradt i Hartmut Jahn
eksperimentalni, 58 minuta i 51 sekunda

Gerd Conradt i Hartmut Jahn pokazivali su interes za nove oblike političkog dokumentiranja na različite načine. Suradnju koja je trajala sedam godina započeli su filmom Über Holger Meins – ein Versuch – unsere Sicht heute (On Holger Meins – An Attempt – Our View Today 1982.). Conradtov Videopionier (Video Pioneer) bilježi dugotrajnu borbu za jeftinim smještajem u jednoj od nastarijih četvrti u Berlinu. Surađujući s produkcijskom grupom Confu Baja i umjetnicima poput Hannoa Baethe i Monike Funke-Stern, oba autora snimila su mnoge neovisne video i TV filmove. 2002. Gerd Conradt se u filmu za televiziju Starbuck, Holger Meins još jednom pozabavio temom terorizma.

Holzstücke (1982.); režija: Jean Francois Guiton
eksperimentalni, 6 minuta

Holzstücke (Wood Pieces) i autorovi video filmovi poput Handle with Care i Fussnote (Footnote) pokazuju Guitonovu radnu metodu kojom istražuje audiovizualne strukture upotrebom serijske i ritmične montaže.

Vorhänge (1982./1986.); režija: Dieter Kiessling
eksperimentalni, 1 minuta i 40 sekundi

Kiesslingovo propitivanje mogućnosti koje pruža elektronski medij videa i instalacija povezano je s njegovim konceptualnim interesom koji je očit u predstavljenim djelima. Paralelno prikazivanje dvije perspektive - istovremeno otvaranje i zatvaranje u Vorhänge (Curtains), kretanje gore – dolje u Paternoster i kontrastna perspektiva u Ausgrabung (Excavation) dodatno pojačava te cinične i često unedogled ponavljane procese. Također uključena je i snimka instalacije Two Cameras.

City of Angels (1983.); režija: Marina Abramović i Ulay
eksperimentalni, 21 minuta i 37 sekundi

Od 1975. do 1988. godine Marina Abramović i Ulay surađivali su radeći performanse. Rani performansi iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća iako snimljeni nisu izvorno osmišljeni za kameru. City of Angels (1983.) označava njihov početak izvođenja performansa koji su namijenjeni video snimanju. Kasnije su putujući zajedno po svijetu snimili seriju performansa za video pod nazivom Continental Video Series.

DVD 6 /1983. – 1984. / 02:31:19

Der Riese (1983.); režija: Michael Klier
ekperimentalni, 82 minute

Klierov poznati video iz 1983. Der Riese uzrokovao je veliku nelagodu jer se u njemu građani promatraju kroz oči policijske države što je podsjetilo na George Orwellov koncept Velikog brata koji je ostao ugraviran u javnoj svijesti. U neobjavljenom videu iz 1984. Hotel Tapes, Klier je ponovno prikazao voajerističko promatranje u zatvorenu prostoru prije nego što je nastavio snimati isključivo za fimski medij i proslavio se kao neovisni njemački filmaš. Ovdje su predstavljeni autorovi filmovi Ostkreuz i Überall ist es besser wo wir nicht sind (It's Better Everywhere We Don't Happen To Be).

Geld (1983.); režija: Malaria!
ekperimentalni, 4 minute

Uz grupu Einstürzende Neubauten, Malaria! je bila jedan od najpoznatijih predstavnika berlinske avangardne scene osamdesetih godina prošlog stoljeća. Njihov eksperimentalni video na super-osmici nije bio prikladan za prikazivanje na komercijalnom MTV-u, a ni njihovi ostali video uradci nisu bili popularni u glazbenom svijetu. Umjesto toga prikazivani su na neovisnim festivalima poput Atonala ili na umjetničkim izložbama poput Documente.

Riječi u videu Geld:

Pazi! Pazi! / Novac upravlja svijetom
Nove religije, stare religije / naša vjera je naš svijet,
Naša vjera je naš novac / nema čistoće
Nema magle / slijepo trčim za njim
Dopušta si da me mami / nove religije, stare religije
Naša vjera je naš svijet, / naša vjera je naš novac
Kupuj, vjeruj, troši / nema čistoće
Nema magle / Oh, da barem nisam tako gladan,
Kako bi sretan bio / naša vjera je naše društvo,
Naša vjera je naš novac.

(Tekst: Köster & Gut; Izdavač: Maobeat/bmg)

Sweet Dressing (1893.); režija: Franziska Megert-Vogt
ekperimentalni, 3 minute

Franziska Megert-Vogt temeljito je u mnogim filmovima izvježbala eksperimentiranje na temu pitanja percepcije. Neki od njih uključuju studiju o plavoj boji u Sweet Dressing, crvenoj boji u Opusculum i žutoj u Creazione..1999., zbog tehničkih nesavršenosti originalne verzije filma Sweet Dressing, autorica je napravila digitalno remasteriranu verziju koja još preciznije prenosi izvornu ideju.

Über-Mutti-Live-Konzert-Paris (1983.) i Played back Berlin (1984.); režija: Die tödliche Doris
eksperimentalni, 4 minute i 27 sekundi

Osim filma Über-Mutti-Live-Konzert-Paris (Super-Mommy Live Concert), grupa umjetnika pod imenom Die tödliche Doris snimala je i druge koncerte, na primjer video Kavalier (Cavaliers) ili Naturkatastropenkonzert (The Natural Disaster Concert) koji je zabilježio berlinsku avangardnu scenu. Taj koncert izveden je u berlinskom SO 36..

Good morning, Mr. Orwell (1984.); režija: Nam June Paik
ekperimentalni, 30 minuta

Prethodnik Nam Jun Paikove najpoznatije emisije emitirane na satelitskim stanicama Good morning, Mr. Orwell, kojeg je najvećim dijelom financirala WDR u Cologneu, bio je desetminutni prilog Sattelite Telecastu za potrebe Documente 6 koja se održala 1977. godine. Emitirao ga je Hessischer Rundfunk, a nakon njega 1988. uslijedio je Wrap Around the World prigodom Olimpijskih igara u Koreji.

DVD 7 / 1985. – 1993. / 02:85:50

Fünf Fünfzig im Dunkel (1985.); režija: Ingo Günther
eksperimentalni,.5 minuta i 50 sekundi

Ingo Günther prošao je sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kratku fazu u kojoj se u potpunosti posvetio snimanju video uradaka. To razdoblje obilježavaju klasične studije u elektronskom mediju i mogućnosti montaže koje taj medij dopušta. Uz Eleven Waiters ovo izdanje uključuje i odlomak iz njegovoga ranoga filma ceste Hi Tao.

As if Memories Could Deceive Me (1986.); režija: Marcel Odenbach
eksperimentalni,.17 minuta i 35 sekundi

Marcel Odenbach često je na različite načine koristio političke, povijesne ili filmske arhivske materijale sažimajući ih u strukturu lineranog videa. Svi primjeri koje predstvaljamo nastali su sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća i svjedoče o psihološkoj i kulturnoj mašineriji gledanja.

Der Herzschlag des Anubis (1988.); režija: Bettina Gruber i Maria Vedder
eksperimentalni, 4 minute i 57 sekundi

Bettina Gruber i Maria Vedder zajedno su tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća napravile niz video uradaka koje karakterizira nadrealni osjećaj fantazije i zaigrana produkcija. Osim u filmu Der Herzschlag des Anubis, sve je to i u filmovima Mama's Little Pleasure i Catfish Tango.

Sehnsucht nach Sodom (1988.); režija: Kurt Raab, Hanno Baethe i Hans Hirschmüller
eksperimentalni,.47 minuta i 20 sekundi

Suradnja Hanno Baethea s Kurt Raabom i Hans Hirschmüllerom na Sehnsucht nach Sodom (Yearning for Sodom) bila je jedinstvena situacija zbog toga što je Kurt Raab bolovao od AIDS-a.
Baethe je snimio i vlastite umjetničke video filmove i televizijske dokumentarce i surađivao s Gerardom Conradtom, Hartmutom Jahnom i Monikom Funke-Stern u grupi Confu Baja.

Körper im Körper (1989.); režija: Jörg Herold
eksperimentalni,.11 minuta i 40 sekundi

Jörg Herold nastavlja propitivati povijesna mjesta i urbana područja, što je vidljivo u filmu Körper im Körper (The Body in the Body) ili institucije poput dječjeg doma u trodijelnoj instalaciji Engeljagen – los huele paga (Angel Hunting – Catching Scents Pays). Umjetnik se bavio proučavanjem individualnih priča snimajući uređivanje stanova, a u filmu Gestaltetes Heim und definierter Haushalt, das Universum der Frau S. (Organized Home and Defined Household, he Universe of Mrs. S.), kojeg u ovom izboru predstavljamo odlomkom iz četvrtog dijela, The Living Room, bavi se "dokumentarnom arheologijom".

Pfingsten (1989.); režija: Norbert Meissner
eksperimentalni, 6 minuta i 30 sekundi

Meissnerov interes za vizualni i strukturni jezik videa bio je očit i prije filma Pfingsten (Pentecost) u filmovima Ai.C (naslov je onomatopeja engleskog izraza "I see" ili "I understand") i Dialog.

Wipe Bord (1989.); režija: Volker Schreiner
eksperimentalni, 2 minute i 58 sekundi

Schreinerove glazbene studije o učincima video tehnologije, kao na primjer iznenađujuća narativna montaža, najočitije su u tri ovdje predstavljena djela. Motivi površine ekrana u Wipe Bord i White Screen nadopunjuje tema otvaranja i zatvaranja u sceni iz Open Up.

Transfer (1991.); režija: Angela Melitopoulos
eksperimentalni, 12 minuta i 23 sekunde

Melitopoulosin film Transfer živopisna je videografska studija koja se ističe među njenim ranim video radovima. Njeni kasniji projekti mnogo su određenija bavljenja poviješću i politikom. Pogledajte i jednosatni video Passing Drama.

Video Theorie 1-4, Remix, Interview (1992./1993.); režija: Dellbrügge i De Moll
eksperimentalni, 25 minuta i 30 sekundi

Kao i Video Theorie čija dva odlomka predstavljamo, i Artist Migration Berlin iz 2005. bavi se pitanjima koja se odnose na uvjete stvaranja umjetnosti, no ovoga puta u obliku trideset intervjua: "Svaki tjedan novi autobus pun umjetnika stiže u Berlin. Bilo da je u pitanju Skandinavija, Azija, Istočna Europa, Kanada, Južna Amerika, Velika Britanija ili Amerika – gotovo da i ne postoji umjetnička scena koja nema svoje satelite u Berlinu. Razgovarali smo s pridošlim umjetnicima o njihovoj gospodarskoj i društvenoj pozadini i o njihovim poslovnim dogovorima. Ono što je iz intervjua nastalo je topografija razmišljanja u usklađenu sustavu samoorganizacije, karijere i iscrpljivanja, prilagodbe i potražnje."
(Dellbrügge i De Moll)

DVD 8 /1996. – 1998./ 02:08:37

Logos auf Schwarz (1996.); režija: Daniel Pflumm
eksperimentalni,.33 minute i 22 sekunde

Crpeći inspiraciju iz klupske scene, Daniel Pflumm suprotstavlja prisvajanje svijeta komercijalnih slika u videu Logos auf Schwarz (Logos on Black). U istoj mjeri bavi se i preradom televizijskog materijala kao na primjer u CNN Questions and Answers, a još se određenije bavi komercijalnim vizualnim jezikom televizije u Neu (New).

Sweet Heart (1997.); režija: Granular Synthesis
eksperimentalni, 7 minuta i 30 sekundi

Prije filma Sweet Heart Granular Synthesis su već isprobali "granularnu sintezu" radeći s licima u seriji performansa Modell 3 i Modell 5. Kurt Hentschläger i Ulf Langheinrich usavršili su ovaj stil iz sredine devedesetih do samog vrhunca, no nedavno su ga napustili i usredotočili se na apstraktnije instalacije i neovisna djela.

No Sunshine (1997.); režija: Bjorn Melhus
eksperimentalni, 6 minuta i 15 sekundi

Melhusov No Sunshine dio je serije neprekidno novih pretvaranja i izigravanja koji sežu u samu srž televizijskih mitova poput povijesti pop kulture. Prvi je puta koristio ovaj osobni potpis 1991. u video radu Das Zauberglas (The Magic Glass), a posljednjih godina često je isto prikazivao u instalacijama, kao na primjer u The Oral Thing (2001.).

Massdart 98 (1998.); režija: Piotr Baran
eksperimentalni, 57 minuta

Piotr Baran je godinama radio na seriji radova Massdart, umjetnoj figuri koju je stvorio 1994. Tako je uz ostale instalacije iz ove serije nastao i Massdart 1998.

Passage I (1998.); režija: Hike Baranowsky
eksperimentalni, 3-minutni segment koji se ponavlja

Passage I je rani rad Heike Baranowsky koji se već odlikuje posebnim karakteristikama skulpturalnog tretmana prolaženja vremena i meditativnim pogledom usmjerenim na pejzaže ili pokrete izražene u ponavljanju segmenta. Isti je slučaj i s ostala dva ovdje predstavljena djela, Die Schwimmerin (The Swimmer) i Blowin' in the wind.

DVD 9 / 1999. – 2001. / 01:52:57

Phoenix Tapes (1999.); režija: Christoph Girardet i Matthias Müller
eksperimentalni, 15 minuta i 21 sekunda

Christoph Girardet i Matthias Müller koristili su pronađene snimke ne samo u radu Phoenix Tapes – vidi odlomke iz #3, Derailed i #4, Why don't you love me? koje predstavljamo – nego i u novijim radovima poput Manual i dvostrukoj projekciji Mirror.

Normalität 1-10 (1999.-2003.); režija: Hito Steyerl
eksperimentalni, 37 minuta i 9 sekundi

Steyerlov stav političkog dokumentarista nadasve je očit u seriji Normalität (Normalcy) koja za sada ima deset nastavaka. Koristeći različite oblike dokumentiranja, autor se bavi asimilacijom ili potiskivanjem njemačke prošlosti. Odlomak koji smo odabrali za ovo izdanje je iz Normalität 3 koja je nastala kao reakcija na oskvrnuće židovskog groba.

Buffalo Billy + Milly (2000.); režija: Rosemarie Trockel
eksperimentalni, 5 minuta i 45 sekundi

Predstavljamo autoricu Rosemarie Trockel s dva rada: u Continental Divide umjetnica razmišlja o sebi i kontekstu umjetnosti, u četvrtoj epizodi iz Manus Spleen predstavlja entuzijazam za oblačenje u kostime i igranje predstava što je očito i u videu Buffalo Billy + Milly.

Gefängnisbilder (2000.); režija: Harun Farocki
eksperimentalni, 60 minuta

Harun Farocki, u više od trideset godina bavljenja filmom i dokumentiranja različitih iskustava, posvetio se tehnikama kontrole, manipulaciji i primjeni političkog utjecaja. Iz njegova bogata stvaralaštva izdvojili smo Gefängnisbilder (Prison Images) u kojem je obrađena slična tema kao i u I Thought I Was Seeing Convicts i video instalaciji Auge/Maschine (Eye/Machine).

The Holy Artwork (2001.); režija: Christian Jankowski
eksperimentalni, 15 minuta i 52 sekunde

Jankowski se godinama bavio intervencijama u području svakodnevnih medija. U The Holy Artwork surađivao je s jednim od najpoznatijih američkih televizijskih evanđelista. Prije toga u videu Telemistica već je za potrebe umjetnosti upotrijebio šarene prikaze iz horoskopskih emisija s talijanske televizije..

Das schlafende Mädchen (2001.); režija: Corinna Schnitt
eksperimentalni, 8 minuta i 20 sekundi

Corinna Schnitt već više od deset godina snima filmove i video radove u kojima se lakonski bavi svakodnevnim životom te, između ostaloga, upotrebljava uobičajene medijske rekvizite. U Schönen guten Tag (Have a Good Day) bavi se pričom u nastavcima na telefonskoj sekretarici, koji slično kao i Das schlafende Mädchen (Sleeping girl) i Raus aus seinen Kleidern (Out of his Clothes), sadrži dugačke razgovore izvan ekrana tijekom kojih su snažno suprotstavljene razine slike i zvuka.

DVD 10 / 2001. – 2002. /02:19:06

NY Diary (2002.); režija: Danica Dakić
eksperimentalni, 25 minuta i 6 sekundi

Danica Dakić je za projekt "40yearsvideoart.de" zabilježila snimku instalacije jednokanalne projekcije NY Diary u kojem se stapaju različiti mediji – crtanje i video.

Es gibt immer nur mehr (2002.); režija: Alice Creischer i Andreas Siekmann
eksperimentalni, 9 minuta i 37 sekundi

Od 1998. Alice Creischer i Andreas Siekmann zajedno rade na znanstveno fantastičnoj seriji čija je radnja smještena u Beču – Aus 'Le truc couleur' (with Mona Hahn, Jane Heisss i Thomas Winkelkotte), u Berlinu – Videobrief (Video Letter) i Um sie erneut zu erwerben (To Win her frm Anew), te u Oberhausenu – Es gibt immer nur mehr (There's Always Only More). U ovom radu uz pomoć vrlo jednostavnih tehnika animacije i figure od plastelina, autori prikazuju sukob između uvjeta modernog radnog svijeta i ideje "društva bez rada".

Bei mir zu dir (TV Low dunkel) (2002.); režija: Judith Hopf i Stephan Geene
eksperimentalni, 17 minuta i 47 sekundi

U video radu Bei mir zu dir (TV Low dunkel) (At Me to You /TV – low darkness/) Judith Hopf i Stephan Geene koriste format talk show-a.

Unrise (2002.); režija: Nina Könnemann
eksperimentalni, 10 minuta

Nina Könnemann bavi se javnim prostorima, ne-prostorima i nedramatičnim događajima poput onih u Unrise i M.U.D., u kojem promatramo ranojutarnji krajolik dan nakon koncerta na otvorenom; u Castles Made of Sand prikazuje atmosferu podzemnog prostora.

Tehran 1380 (2002.); režija: Solmaz Shahbazi i Tirdad Zolghadr
eksperimentalni, 45 minuta

Solmaz Shahbazi i Tirdad Zolghadr u Tehranu 1380 predstavljaju mlađu generaciju umjetnika na koje značajan utjecaj ima politički i kulturni diskurs o pitanjima koja se u medijima bave predstavljanjem i identitetom. Tako se u svom bavljenju modernim Iranom pokušavaju udaljiti od klišeja i prenaglih političkih pretpostavki.

Sender Mittelfranken (2002.-2004.); režija: Bernd Krauss
eksperimentalni, 29 minuta i 25 sekundi

Krauss se specifičnim njemačkim temama bavi lakonski i usputno, što je vidljivo u Sender Mittelfranken (Radio Central Franconia). Tu praksu započeo je 1996. video radom Deutschland muss sterben (Germany Must Die). Njegova sklonost ka regionalnim i provincijalnim temama, osobito u umjetnosti, vidljiva je već i u radu 3:0 für den Club (3:0 for the Club).

DVD 11 / 2003./ 02:27:45

Arbeitswelt (2003.-2005.); režija: Annika Eriksson
eksperimentalni, 140 minuta i 13 sekundi

Naručeni raskošni prostorni uradak Annike Eriksson Arbeitswelt (Working World) nastavlja u Njemačkoj ono što je autorica uspješno radila drugdje: propituje ljude koji rade na određenim mjestima ili instituciji, u ovom slučaju u zgradi osiguravajućega društva u Münchenu, koji uglavnom ostaju nevidljivi. Tekst u katalogu nadopunjen je i dokumentiranim detaljnim intervjuom te autoričinim radom u Moderna Museet u Stockholmu i intervjuima s osobljem muzeja kao i intervjui s budućim kustosima u Goldsmith College of Art u Londonu.

Interview (2003.); režija: Jeanne Faust
eksperimentalni, 9 minuta

U ranim radovima Jeanne Faust već se bavila filmskom tradicijom i poviješću. U radu Interview bavi se reakcijom na susret s glumcem koji je pomogao u stvaranju neovisnoga narativnoga filma. U Sonst Wer Wie Du (Who Else Like You) suprotstavlja figuru u središtu ekrana i partnera u diskusiji koji se nalazi izvan ekrana.

DVD 12 /2004./ 00:41:13

Kurlichtspiele (Reminiszenz, 1.12.1953) (2004.); režija: Volker Eichelmann
eksperimentalni, 6 minuta

U Kurlichtspiele Eichelmann se sustavno bavi filmskim prostorom koji je rezerviran za pamćenje. U Versatzstücke (Stale Ideas) sakuplja i raspoređuje niz predmeta kao u prirodoslovnoj kolekciji, a u svom radu u nastajanju Do you really want it that much? … More! Prikazuje sakupljene odlomke iz filmova..

The Nuclear Football (2004.); režija: Korpys i Löffler
eksperimentalni, 30 minuta i 41 sekundi

The Nuclear Football je detaljna studija o posjetu američkog predsjednika Busha Berlinu.

One Wednesday Night in Tokyo (2004.); režija: Jan Verbeek
eksperimentalni, 5 minuta i 35 sekundi

U odnosu na ranije radove poput Interferenz (Interference) i Continuum, Verbeekov One Wednesday Night in Tokyo mnogo je formalniji i složeniji rad nego što se na prvi pogled čini kada izravno promatramo japansku stvarnost.

Od 4. do 18. prosinca programi se vrte u velikoj i maloj dvorani (detaljno u programskoj satnici na kraju knjižice).

Eksperimentalni utorak u kinu Tuškanac

Projekcije se održavaju u velikoj i maloj dvorani kina Tuškanac

Ulaz je slobodan

Organizator: Hrvatski filmski savez u suradnji s Udrugom 25 FPS; Galerijom suvremene umjetnosti i Goethe-institutom

Obavijesti o programima na www.hfs.hr

Detaljnije obavijesti o pojedinim programima na:
www.25fps.hr
http://www.goethe.de/ins/hr/zag/deindex.htm

Program projekcija u velikoj dvorani:

Utorak, 23. listopada 2007.

21:00 25 FPS predstavlja
nagrađene filmove s posljednjega Festivala

Utorak, 6. studenoga 2007.

21:00 Tomislav Gotovac
Glupi Antonio predstavlja

Utorak, 20. studenoga 2007.

21:00 Breda Beban
Izbor radova

Utorak, 4. prosinca 2007.

40 godina njemačke video umjetnosti
21:00 Izbor radova:
Sun in your head (1963), r: Wolf Vostell
Filz TV (1970), r: Joseph Beuys
Tanz fuer eine Frau (1974), r: Ulrike Rosenbach
As if memories could deceive me (1986), Marcel Odenbach
Phoenix tapes (1999), r: Christoph Girardet i Matthias Müller

Utorak, 18. prosinca 2007.

21:00 Izbor radova:
Gefängnisbilder (2000), r: Harun Farocki

Programi u maloj dvorani:
40 godina njemačke video umjetnosti

Utorak, 4. prosinca 2007.

18:00 Uvodno predavanje Sören Grammela, Kunstverein Graz, ravnatelj

Svakodnevno od 5. do 18. prosinca s početkom u 18 sati kronološkim redom prikazat će se 59 video radova sa 12 digitalnih nosača iz programa 40 godina njemačke video umjetnosti:

Srijeda, 5. prosinca 2007.

DVD 1 (1963. – 1969.)

Četvrtak, 6. prosinca 2007.

DVD 2 (1969. – 1971.)

Petak, 7. prosinca 2007.

DVD 3 (1972. – 1977.)

Subota, 8. prosinca 2007.

DVD 4 (1977.- 1978.)

Utorak, 11. prosinca 2007.

DVD 5 (1979.- 1983.)

Srijeda, 12. prosinca 2007.

DVD 6 (1983. – 1984.)

Četvrtak, 13. prosinca 2007.

DVD 7 (1985. – 1993.)

Petak, 14. prosinca 2007.

DVD 8 (1996. – 1998.)

Subota, 15. prosinca 2007.

DVD 9 (1999.- 2001.)

Nedjelja, 16. prosinca 2007.

DVD 10 (2001. – 2002.)

Ponedjeljak 17. prosinca 2007.

DVD 11 (2003.)

Utorak, 12. prosinca 2007.

DVD 12 (2004.)

EKSPERIMENTALNI UTORAK U TUŠKANCU

Projekcije se održavaju u kinu Tuškanac (Zagreb) svaki drugi utorak u 21.00.

Ulaz na sve projekcije je besplatan.

Programi se održavaju zahvaljujući potpori Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

Organizator: Hrvatski filmski savez
Voditeljice programa: Marina Kožul, Mirna Belina / 25 FPS

www.hfs.hr
www.25fps.hr